SVAKODNEVNO U 7:30 Preč. Ivan Lenić: Služimo Bogu, a na bogatstvu!
Foto_ Pexels
Foto_ Pexels
ČITANJA:
Fil 4,10-19;
Ps 112,1-2.5-6.8a.9;
Lk 16,9-15
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: „Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.“
„Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?“
„Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: „Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.“
Riječ Božju tumači preč. Ivan Lenić:
Isusove pouke, iako nekada kratke, prenešene nam u Evanđelju jedna za drugom, nameću više tema. Tako i u današnjem odlomku, koji se nastavlja na jučerašnji. Izdvojimo tek neku, korisnu za nas.
Nakon isticanja – kroz prispodobu o nepoštenom upravitelju – njegovoga snalažljivoga postupanja, koje svima može biti poticajem u takvim i sličnim okolnostima života ne na nepoštenje, nego na domišljatost i kreativnost u služenju materijalnim vrijednostima, Isus prvenstveno sugerira razuman pristup istima, mudro korištenje istih, a ne služenje njima samima kao idolima. U tom pogledu nam ostaje, kako češće kroz godinu činimo, moliti „da se zemaljskim dobrima umijemo pravilno služiti, a za nebeskim težiti“. Velika je zamka u današnjem svijetu staviti na isto mjesto Boga i bogatstvo, standard, imovinu. Ili čak ovo drugo staviti na prvo mjesto i kroz materijalno sve promatrati, planirati, hlepiti. Ne smijemo zaboraviti Isusovo korisno upozorenje: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe! Nije vaš život u onome što posjedujete…“.
Zato nam je ozbiljnije razumjeti Isusa: biti nam je slugama istinskoga i jedinoga Gospodara – Boga, a ne bogatstva. Biti nam je služiteljima Bogu, a na bogatstvu. Ne smijemo se tek tako predati opasnosti idolopoklonstva u kojem sve podređujemo materijalnome, stjecanju, standardu, profitu. A što to drugo znači, nego vraćanje prvoj zapovijedi ljubavi: „Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom… svim bićem svojim!“ Naš život treba biti služenje Bogu živomu i pravomu, ne mamoni, ne bogatstvu. I to služenje iz ljubavi! Prevelike su varke u koje upadnemo u tom pogledu, kojih nam se valja oslobađati i mijenjati poglede i ponašanja, opterećena materijalnim. Treba nam prosvjetljenje i ozdravljanje, te istinska nenavezanost ili, bolje rečeno, sloboda, kao i pravilno korištenje materijalnim.
U skladu s time vrijedi Isusova tvrdnja, da je vjernost u malim stvarima ogledalo vjernosti u svemu, tako i u velikim zadaćama. Nekada smo se kao mladi znali čuditi osobama duhovnoga poziva, koje su se optuživale kako nisu bile vjerne u malim stvarima. Mislio sam i osobno: što im to znači? Susretom s ovom Isusovom konstatacijom, nalazimo odgovor, a i otkrivamo vrijednost vjernosti u malome tj. u onome redovitome u životu, u svagdašnjim obvezama, u običnim gestama pažnje i pomoći. Jer baš to određuje naše živote, ponašanja, djelovanja. Ta, i sama svetost, učio nas je još sv. Ivan Pavao II., „mjera je redovitoga kršćanskoga života“. Ne nekih izvanrednih djela, nego obavljanja redovitih stvari i zadaća, uvijek iz ljubavi i u ljubavi, kako prema Bogu, tako i prema ljudima. U tome je, zapravo, sva mudrost života!