SVAKODNEVNO U 7:30 Prava sloboda krije se u služenju, dobru i pravednosti

ČITANJA:

1 Iv 2,22.28

Ps 98

Iv 1,19-28

Tekst evanđelja:

Evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.” Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.” Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?” On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.”

A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?” Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.”

To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:

Evanđelist Ivan piše o onome koji „među vama stoji koga vi ne poznate“. Ne poznavati onoga koji stoji u tvome društvu, tvojoj sredini je prije svega znak zatvorenosti. U ovom slučaju vidimo Ivana koji poznaje onoga koji dolazi i na drugoj strani farizeje koji ne poznaju onoga koji stoji među njima. Ovdje nam evanđelist želi istaknuti da uvjet prepoznavanja Mesije nije samo prisutnost kakvu Židovi od davnina iščekuju. Ključan preduvjet je otvorenost Božjoj volji.

Židovi koji dolaze Ivanu jasno poznaju starozavjetna očekivanja prema kojima sami izrazi Mesija, Ilija i prorok jasno upućuju na to. Međutim, blizina Mesije ostaje zakrita njihovim očima. Ivan koji izlazi iz religijskih okvira punih vanjštine postaje slobodan i otvoren za susret sa živim Bogom. Ivan Krstitelj poznajući svoj identitet odgovara u niječnom obliku: „Ja nisam Krist“. Ovakav odgovor pokazuje nam da Ivan koristi priliku kako bi Krista stavio na prvo mjesto.

Malo kasnije u Iv 8,25 Židovi postavljaju pitanje o identitetu Isusa. Ovdje vidimo poveznicu na pitanja postavljena Ivanu Krstitelju. Isusov odgovor izaziva povjerenje slušatelja, a Isus zaključuje ključnim motivom. On govori o slobodi koja dolazi po vjeri u njega. „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“(Iv 8,31-32). U Isusu Kristu istina se očitovala na cjelovit način. On je sam Istina. Slijedit Krista i živjeti po njemu ima za posljedicu život bez dvoličnosti, pretvaranja i licemjerja.

„Za slobodu nas Krist oslobodi“(Gal 5,1). Biti dionikom slobode znači prvenstveno biti dionik zajedništva istine koja oslobađa. Spremnost na istinu i život u slobodi zahtijevaju otvorenost prema drugima. Takav stav otvorenosti uključuje i mogućnost ranjavanja od drugih. Čovjek od Krista oslobođen živi život bez straha. Krist jasno obećava da onaj koji živi u pravoj slobodi prima stostruko u ovom vremenu, kao i u budućem vijeku život vječni.

Sloboda bez odgovornosti nije prava sloboda. Dapače, čineći više dobra i bivajući okrenuti prema dobru, postajemo više slobodni (usp. KKC 1733). Prava sloboda se krije u služenju, dobru i pravednosti. Ono čovjeku vlastito po stvaranju jest biti slobodan. Tu se najdublje pokazuje slika Boga Stvoritelja. U slobodi čovjek, kao nikada do sada, postaje bližim sebi.