SVAKODNEVNO U 7:30 Prava slika ljubavi

ČITANJA:

vl.: Dj 13,46-49;

Ps 117,1-2;

Lk 10,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Ljubav se nikad ne može zatvoriti u samu sebe i ostati zatvorena. Mi kršćani vjerujemo u Trojedinog Boga. Znamo da je Bog oduvijek i da on nema svoj početak. Prije no što je stvoren čovjek postojao je Bog. Kada on ne bi bio Trojedin to bi značilo da je bio potpuno sam u sebi, da svoju ljubav nije imao kome darivati. Bez drugoga nema ljubavi jer ona se rađa u odnosu. Za ljubav je uvijek potrebno troje, dakle dvoje koji se međusobno ljube i sama ljubav među njima. Mi ljudi smo stvoreni na sliku Boga ljubavi: Oca, Sina i Duha Svetoga. Otac ljubi Sina, Sin Oca, i ta međusobna ljubav jest Duh Sveti.

U današnjem Evanđelju promatram Isusa koji objavljuje pravu sliku ljubavi. Isus je svoje učenike prvi pozvao u odnos ljubavi. On je njih prvi ljubio i pozvao da ga nasljeduju. Sada ih šalje da idu u svaki grad i u svako selo kamo je kanio doći. Ono što su primili sada je potrebno da donesu drugima. Sve što imaju je čisti dar od Gospodina. Vrlo lako mogu pasti u zamku da pomislim kako mi drugi nije potreban. Plod prave molitve i zdravog odnosa s Bogom očituje se u ljubavi prema drugim ljudima. Lažno je misliti kako mi je samo bitno biti Isusov prijatelj, a za ostale me baš briga. To nije poruka Evanđelja, poruka Isusa Krista koji nam je objavio Boga kao savršenu ljubav. Naravno postoji i druga krajnost da nad drugima vršim nasilje pa ih na silu uvjeravam kako trebaju moliti, postiti, ići na svetu misu i slično.

Ljubav nije nasilje i vršenje terora nad drugima. Primjećujem li sklonost jednoj ili drugoj krajnosti kada je u pitanju moj odnos prema drugima? Zamolit ću Duha Svetoga da me prožme svojom ljubavlju kako bih mogao biti svjetlo u ovome svijetu. Da moje srce ljubi druge i uvijek ima potrebu za čovjekom, ali da također poštuje slobodu drugoga bez potrebe za bilo kojom vrstom uvjetovanja.