SVAKODNEVNO U 7:30 Poziv na poniznost je ispred svega

ČITANJA:

Ezr 6,7-8.12b.14-20;

Ps 122,1-5;

Lk 8,19-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Cujzek:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Danas se Crkva spominje i za uzor nam postavlja svete Kuzmu i Damjana, mučenike kojima se posebno za zagovor utječu liječnici i medicinsko osoblje. Često možemo čuti kritike da u toj plemenitoj službi na red možeš doći samo preko veze. Uvijek mi je žao čuti kada se, zbog neugodnih iskustava s pojedinim ljudima koji ne rade svoj posao pošteno, ili zbog tračeva o njima, u isti koš stavljaju oni koji služe iskreno i požrtvovno. Osobno sam susreo nebrojeno više dobrih liječnika koji ne rade „preko veze“, koji ne gledaju tko je tko, koji nisu proračunati ni koristoljubivi. A susreo sam i mnoge pacijente koji preko veze traže njihove usluge – najčešće su to oni isti koji najglasnije kritiziraju sve oko sebe.

Ne radi se samo o medicinskoj struci, vrijedi to i za svećenike, učitelje, sportske trenere, vrijedi za sve. Ljudi kao da se hrane skandalima, kao da jedva čekaju da nekoga ocrne, kao da im je cilj samo prigovarati, samo negativnosti tražiti i isticati, a ne treba mnogo pojašnjavati čija je to želja da ljudi budu negativni, posvađani, zavidni i nezahvalni. Jasno je tko se raduje kada su ljudi tužni i trijumfira kad im uspije prodati ideju da je sve u svijetu crno. Garantiram vam, recite mi jednoga čovjeka u bilo kojoj službi koji je pokvaren, ja ću vam pokazati desetke drugih koji nisu. Pokažite mi jednoga svećenika koji je na sablazan, ja ću se prvi založiti da taj više ni u kom smislu ne nanosi bol Crkvi, ali istovremeno ću vam pokazati neizmjerno mnogo više onih koji su melem na rane Crkve.

Zato vam danas posebno stavljam na srce da prestanemo tjerati vodu na mlin zlu. Prestanimo se baviti onima koji nisu zaslužili naše poštovanje i posvetimo se onima koji jesu. Isusove riječi potiču nas u tom smjeru: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.« Nije on time unizio svoju Majku, nego je uzvisio dostojanstvo svake majke. I pozvao nas da napokon zaživimo onako kako je red i kako nam nalaže i Sveto pismo i zdravi razum. Svatko je nečije dijete. I taj koji je ispred nas na listi čekanja ili na šalteru, na blagajni. I možda mu se više žuri nego nama. Svatko je nečiji otac ili majka, prijatelj, brat. U Crkvi se često oslovljavamo braćom i sestrama, ali moramo nešto poduzeti da to prestane biti hladan i formalan, a postane smislen i fer naziv.

Zato ne smijemo dopustiti da se nekoga omalovažava i blati. Ne smijemo šutjeti kada se nečije svetinje gaze, kada se šikanira slabije, malene, kada se ne priznaje pravo na život, na molitvu, na glas savjesti. Ako smo dio Tijela Kristova, onda se to mora negdje vidjeti. Ako nam je stalo, onda ne možemo zatisnuti oči pred lažima i klevetama. Ne možemo okrenuti glave od nepravde i potrebe drugoga. Zato kada se zovemo kršćanima, znajmo pokazati da je to ime Kristovo. Kada se zovemo prijateljima, znajmo za to ime imati pokriće, kada se zovemo braćom i sestrama, znajmo to jedni drugima pokazati. Ne tek u površnoj kurtoazijskoj navici dodvoravanja, nego u istinskoj pokaznici onoga što jesmo. A to će biti kada više neće trebati tvrditi da je nešto časna riječ jer svaka riječ kršćanina mora biti časna. Svaki čin čovjeka treba biti častan.

Poziv je to na poniznost ispred svega. Ne dajmo da nam svijet oduzme to najučinkovitije oružje protiv svega zla. Ustrajmo u poniznosti uvijek i u svemu. Jer pred Gospodinom nitko nema protekcije. Nitko nije veći, važniji, zaslužniji. U tom smislu posebno su mi drage riječi fra Bonaventure Dude, i s njima ću završiti. Neka nam budu poticaj za razmišljanje: „Svi smo mi pred Bogom mali. A jednom, u nebu, saznat ćemo da je među nama bilo i velikih. Sva sreća da mi njima nećemo tada biti zavidni, a oni nas neće gledati s visine.“