SVAKODNEVNO U 7:30 Poželi da ti Bog bude otac

ČITANJA:

Jr 20,10-13;

Ps 18,2-7;

Iv 10,31-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Riječ Božju tumači vlč. Branimir Budinski:

Kako mi znamo i da Bog jest, no imamo li Ga u sebi? Jedno je znati što je ljubav, a potpuno drugo je ljubiti i biti ljubljen. Zato slušamo u Dj da su apostoli polagali ruke na žitelje Samarije, onih koji su tražili Božju prisutnost (važna je to gesta kod ispovijedi, sv. Mise, svih sakramenata…). Zašto je prisutna i važna?

Sjećam se trenutaka, kad sam bio dijete kako je moj otac znao staviti svoj dlan na moju glavu. Time mi je htio pokazati bliskost i brigu. Bilo mi je jako ugodno osjetiti toplinu na svom tjemenu. Roditelji to čine kako bi iskazali ljubav i pokazali djeci da nisu siročad.

Siroče ne poznaje oca, nema njegovu ljubav u sebi. SIROČE (ορφανός – horfanós) u doslovnom prijevodu znači: NAPUŠTEN, ZANEMAREN, LIŠEN NEČEGA ILI NEKOGA, SIROMAŠAN, U OSKUDICI. Biti siroče je najtočniji opis egzistencijalne praznine suvremenog čovjeka. Većina ljudi u zapadnoj civilizaciji živi u strahu, nepovjerenju, usamljenosti. Što su Božji domovi – crkve zapuštenije, to je praznije u domovima Hrvata. Nedostaje nježnosti i vjernosti među ljudima, jer smo počeli raspravljati je li Bog mrtav i postoji li. U Europi je sve više sirotišta do vrha ispunjenih siročadi jer smo mi Boga odgurnuli kao suvišno dijete.

OČEVI su uvijek prenosili identitet; otkad je nestalo očeva, djeca se više nemaju s kime poistovjetiti, gube svoje dostojanstvo, ne znaju biti ono što jesu, ne mogu se razvijati. Milijuni ljudi zbog nedostatka očinske figure prestali su razvijati svoj duh, ostali na jednoj infantilnoj, nezreloj razini.

Pogledajte malo odrasle oko sebe, izgledaju kao djeca, odijevaju hlače kao djeca, izgladnjuju se, ponašaju kao osnovnoškolci. Isus nudi izlaz, povratak istinskom očinstvu, kako na obiteljskom, društvenom, tako i vjerskom planu, po NEBESKOM OCU koji ne ranjava, nego liječi, ne zarobljava, već daje slobodu: Neću vas ostaviti kao siročad.

Sirota zna da ima oca, da je negdje, ali znanje nije ništa u usporedbi sa susretom, iskustvom, zagrljajem, gestom ljubavi. Izgubljeni je sin znao da ima oca, no dok mu Otac nije došao u zagrljaj, ta spoznaja ništa nije promijenila u njegovom životu. Isto je tako s tobom, sa mnom. Tebi nije dovoljno znati da Bog jest, biti blizu njega, sjediti u crkvi blizu tabernakula, nego ga iskusiti, imati ga u sebi po Duhu Svetom.

Stoga je moje pitanje za tebe na kraju vrlo jednostavno: Želiš li primiti Boga Oca u Duhu Svetom u sebe, u svoju nutrinu, sada, ovdje, danas, slušajući ovu Riječ?

Možda misliš da ovog trenutka nisi spreman, nisi raspoložen, preslab si, grješan, ne razumiješ na koji način bi to trebala učiniti. Ok, u redu je, neka, Bogu ne trebaju idealni uvjeti, nego tvoje srce, otvoreno srce: Zato Mu je dovoljna tvoja želja, želja tvoga srca, možda ranjenog, zbunjenog, ogorčenog na tvog zemaljskog oca.

Ostavljam vas da ponavljate u sebi upravo tu želju: Bože, želim da ti budeš moj Otac i u Duhu Svetom postati tvoje dijete.