SVAKODNEVNO U 7:30 Povezanost u velikoj Božjoj obitelji

ČITANJA:

vl.: Zah 2,14-17;

Otp. pj.: Lk 1,46-55;

Mt 12,46-50

Mt 12, 46-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Siroglavić:

Draga braćo i sestre! Crkva danas slavi spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije. Kao mala djevojčica bila je prikazana u Hramu, dok je Bog pripravio svojom milošću Mariju da njezino prikazano tijelo postane hramom Sina Božjega. U taj se Hram, u tu se škrinju zavjetnu spustio i u njoj nastanio Sin Božji Isus Krist. Ona je tako i prikazana i posvećena i odabrana za velike stvari, jer je Bog kroz nju odlučio ponuditi spasenje svijetu.

U današnjem evanđelju koje smo čuli nalazimo se u kući jednoga čovjeka koji je pozvao Isusa na objed. Isusovi rođaci i prijatelji čuli su u Nazaretu da se stvari dobro ne razvijaju, jer je sve više ljudi koji su počeli Isusu predbacivati. Neki su čak govorili i da je izvan sebe. Interesantno je kako je u ovom trenutku kod Isusovih prijatelja i rođaka došao do izražaja snažan semitski osjećaj pripadnost rodu – biti nečiji rođak. Oni se svi zalažu za Isusa i idu u Kafarnaum kako bi vidjeli što se to s njim događa. Međutim, kada dolaze ondje, vide da je Isus u kući, a okolo je prisutan narod, jer nisu mogli ući. Tada su poslali nekoga da dozove Isusa van. Ova se scena dogodila nedugo nakon što je Isus naučavao da svatko tko želi poći za njim i postati njegovim učenikom mora biti spreman ostaviti oca ili majku, brata ili sestru. Dakle, tko god pođe za Isusom izgleda da ostaje bez svojih roditelja i rodbine. I onda nakon toga imamo ovaj današnji njegov govor koji najavljuje suprotno: poći za Isusom i vršiti volju nebeskog Oca znači zadobiti veliku obitelj. Nitko tko sebe stavi u službu Božjeg plana s čovjekom i u službu evanđelja neće nikada ostati prepušten sam sebi.

Današnje evanđelje, dok mislimo na Svetu Obitelj koja prikazuje Mariju u Hramu, pomaže nam shvatiti da je pripadnost Isusu Kristu po sakramentu krštenja nešto što je puno snažnije od krvne pripadnosti. On u današnjem evanđelju ne prezire svoju majku i rodbinu, nego nama koji smo u Crkvi želi pomoći shvatiti širinu i dubinu ove otajstvene pripadnosti koja nadilazi vrijeme ili generacijske okvire. Naša povezanost u velikoj Božjoj obitelji nije određena krvlju, nego snagom Duha Svetoga koji u nama čini i htjeti i činiti.

Kao i svaka obitelj, tako i ova naša vjernička, Isusova obitelj, ima svoga Oca. Njegovu volju tražimo svaki put kada molimo Oče naš. Što je naša molitva iskrenija i što se više darujemo Bogu u molitvi, On nam sve više postaje zaista ocem, a ljudi sve više braća i sestre. Danas posebno ostajemo zagledani na jednog člana te naše velike obitelji, a to je Blažena Djevica Marija. Ona je, budući da je najpredanije od svih ljudi vršila volju Božu i njemu se stavljala na raspolaganje, u toj velikoj obitelji najviše Isus i majka i sestra, a po njemu i svima nama. Neka nas prati i njezin zagovor da i mi možemo ulagati svoje snage i sposobnosti i tako širiti veliku Isusovu obitelj – Crkvu – kojoj svi pripadamo. Bog vas blagoslovio i ugodan vam današnji dan.