SVAKODNEVNO U 7:30 Posljednji sud

Čitanja:

Lev 19,1-2.11-18;

Ps 19,8-10.15;

Mt 25,31-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«

»Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«

»Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’. Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Božju tumači o. Livio Marijan:

Prvi dan prvoga tjedna korizmenoga posta započinjemo s krajnje realističnim, i vrlo konkretnim Isusovim govorom, bolje reći opomenom, o nečemu što nas sve čeka na kraju ovozemaljskog životnoga puta. Isus govori učenicima kako će izgledati posljednji sud. U današnje vrijeme nećemo baš s propovjedaonica često čuti, ni na vjerskim portalima možda pronaći riječi o posljednjem sudu. Naći ćemo puno više govora o Božjem milosrđu, utjesi, nježnosti, o Bogu koji je ljubav i prijatelj. Čini se ponekad da u Crkvi danas izbjegavamo govoriti o sudu, grijehu, Božjoj pravdi, o paklu i ognju, kako Isus kaže. Kao da želimo retuširati Evanđelja po svojoj mjeri i pomalo eskivirati ili cenzurirati sve ono što bi nas moglo uznemiriti ili prestrašiti. Danas u Crkvi malo i rijetko izravno govorimo ili pjevamo o kajanju i o strahu Božjemu. Naprotiv, često se nastoji oko toga da prevladava vedri, razigrani ton slavljenja, emotivnog zanosa i radosti. I onda kad se odjednom čuju Isusove riječi u kojima bez imalo uvijanja i uljepšavanja govori o vječnim mukama i osudi, ili kao u današnjem Evanđelju: ”Odlazite od mene” – kao da nas nešto nelagodno udari po glavi. I tada se najčešće mnogi propovjednici odmah potrude Isusov govor opravdati, uljepšati, ublažiti, popraviti. Mnogi će ići tako daleko da će pridodati: ”Pa nije on baš tako mislio”.

Prvi i temeljni izvor kršćanske objave je Isus i sve ono što je u Evanđelju govorio i činio. Kao zreli i odgovorni ljudi mi se trebamo suočiti s Isusovim riječima u svoj njihovoj punini i ozbiljnosti. Pribjegavanje pomalo infantilnom pristupu, kako bi nam bilo ljepše i lakše, ne koristi i ne pomaže. Da, Isus – naš bogočovječanski spasitelj – uistinu govori i o ljubavi i spasenju, podiže zalutalu ovcu na ramena, liječi bolesne, tješi žalosne i ljubi nas iznad svega. Ali isto tako Isus i upozorava, i kori, i vrlo ozbiljno suočava čovjeka i čovječanstvo s pravednošću Božjom. On ne uljepšava i ne drži čovjeka infantilnom kreaturom nesposobnom shvatiti i suočiti se s istinom, a niti uvija istinu kako bi bila ljudima prihvatljivija. Čuli smo Evanđelje: Tko ne iskazuje konkretne ljubavi i milosrđa prema siromasima, izbjeglicama, strancima, bolesnima, progonjenima, patnicima i odbačenima, čut će jasno i glasno: Odlazite od mene u muku vječnu! I nema te teologije ili filozofskog konstrukta koji to može kozmetički popraviti. Drugim riječima, sve što kršćanin vjeruje, sve što i koliko moli ili posti ili slavi, sve će to imati ili ne imati smisla tek po njegovu konkretnom odnosu prema bratu čovjeku. Eto nam smisla i zadatka ovog korizmenog vremena: Ne osjećati se bolje, nego mijenjati se na bolje prema Isusovim riječima, i to vrlo konkretnim djelima, činima, jer Bog se ne da izrugivati, niti obmanjivati. On je milosrdan Otac, ali i pravedan Sudac.