SVAKODNEVNO U 7:30 Ponizno srce – ključ za razumijevanje Isusove poruke

ČITANJA:

Izl 20, 1-17;

Ps 19,8-11;

Mt 13,18-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito — to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje — to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju — to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

Riječ Božju tumači fr. Ivan Dominik Iličić:

Hvaljen Isus i Marija poštovani slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija. Srdačno vas pozdravljam.

U današnjem evanđelju čuli smo kako je Isus tumači prispodobu o sijaču. Isus tumači što točno znači kontekst zrna koje je zasijano uz put, zatim sjemena koje je palo na kamenito tlo te sjemena koje je zasijano u trnje i konačno onoga koje je zasijano u plodnu zemlju. Sjeme koje je zasijano uz put po Isusovim riječima odnosi se na ljude koji ne mogu uopće čuti Božju riječ u ovome svijetu jer im sotona dolazi i sprječava ih da uopće čuju. To bi, po mojem mišljenju, bili ljudi koji su toliko izmanipulirani govorom ovoga svijeta i medijskim istupima protiv Crkve da u startu ne žele niti čuti za Božju riječ jer imaju određene predrasude prema njoj i Crkvi. Ti ljudi nisu niti započeli proces slušanja i promišljanja Božje riječi. Za nas koji smo povjerovali i čuli Božju riječ, krenuli za Isusom srcem daleko je opasniji kontekst ovoga zrna koje je zasijano na kamenito tlo. Riječ Božja koja je u nama započinje djelovati, rasti, čuli smo je i prihvatili te pošli za Isusom ali se zbog određenih teškoća i protivština koje se mogu javiti na našem životnom putu brzo pokolebamo, obeshrabrimo i odustanemo od nastavka našeg hoda s Isusom. Promislimo ima li sličnih situacija u našem životu? Na koje prepreke mi nalazimo i kako se u tim situacijama postavljamo? Zapitajmo se: Ima li ustrajnosti u našem životu? Ima li u našem srcu spremnosti na žrtvu, na progonstva, na poniženja, na izrugivanja poradi Isusa? Molimo Gospodina da nas osnaži po tom pitanju, da nam daruje veću ustrajnost, da usavrši našu ljubav i dadne nam svoju snagu kako bismo se mogli oduprijeti svim teškoćama i izazovima koji će doći na putu življenja naše vjere.

Treći kontekst sjemena kojega Isus spominje također je vrlo ozbiljan i potiče nas na oprez i promišljanje, a tiče se ljudi koji su čuli riječ Božju i dopustili joj da ona za počne djelovati u njihovom životu. Započeli su svoji hod za Isusom, ali ipak se previše opterećuju vremenitim stvarima. Zapitajmo se ima li tjeskobne brige u našem životu? Brinemo li se previše oko mnogo toga ili nam je Bog na prvome mjestu? Molimo Gospodina da nam glavna briga bude to da nam je on na prvome mjestu i da ga pustimo u sve dimenzije svojega života, da prije svega tražimo Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost u našem srcu kako bi nam se sve ostalo moglo dodati. Ne smije nam nitko biti ispred Isusa, ni članovi naše obitelji, ni posao, ni karijera, ni materijalna dobra… Isus treba biti središte čitavog našeg života, a onda će biti blagoslovljene i naš obitelji, naše dužnosti, poslovi, materijalne stvari i sve što jesmo i čime se koristimo. Tada će naš život služiti Bogu i ljudima, kao i naše materijalne stvari, naš posao naša karijera sve će biti u službi dobra te je upravo to taj četvrti kontekst sjemena koji dolazi na plodno tlo. Molimo Gospodina da budemo upravo mi u tom kontekstu četvrtog sjemena koji će donijeti velike plodove sa Crkvu i svijet.