SVAKODNEVNO U 7:30 Podrška na hodu u vjeri

ČITANJA:

Sir 1,1-10;

Ps 93,1-2.5;

Mk 9,14-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«

On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«

Riječ Božju tumači o. Tiho Radan:

Isus se udostojao da mi pokaže jedini put koji vodi k tom božanskom ognju. Taj put je predanje maloga djeteta koji je bez straha zaspi u naručju svoga oca, kaže sv. Mala Terezija i nastavlja: „Ako je tko sasvim malen neka dođe k meni, rekao je Duh Sveti na usta Salomonova, i taj isti duh ljubavi rekao je također da je milosrđe dano malenima”. U njegovo ime otkriva nam prorok Izaija da će na sudnji dan Gospodin povesti svoje stado na pašnjake, da će skupiti male jaganjce i privinuti ih na svoje grudi.

Ponekad možemo i sami osjećati da nam je vjera vrlo slaba i pitamo se jesmo li potpuno izgubili onda vjeru. Kada razmislimo malo bolje o sebi često ćemo otkriti da postoji ipak neka vjera u nama, ma koliko god ona bila malena. I to je sve što Gospodin treba da radi s nama i u našim životima i kroz naše živote. Možda imamo dovoljno vjere za moliti ovu molitvu učenika: „Umnoži moju vjeru”, ili moliti molitvu oca bolesnoga dječaka iz evanđelja: „Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri”. Čak i ako nemamo dovoljno vjere u sebi da izmolimo tu molitvu Gospodinu je dovoljna želja da vjerujemo, da želimo vjerovati. On može raditi i s tom našom željom. Našu malu vjeru može ojačati i vjera drugih.

Kad god živimo svoju vjeru u Gospodina olakšavamo drugima da povjeruju. Međutim, kao što Isus navodi na početku evanđelja, ljudi ponekad mogu uzrokovati da naša vjera oslabi. Postaju prepreka našoj vjeri, čineći da posrćemo na putu vjere. Isus ima neke oštre riječi za reći o takvim ljudima. Svi smo pozvani podržavati jedni druge u životu vjere kako bi je naša ponekad mala vjera rasla i jačala.