SVAKODNEVNO U 7:30 Po Crkvi si brat ili sestra Isusa Krista

ČITANJA:

Dj 12,1-11;

Ps 34,2-9;

2 Tim 4,6-8.17-18;

Mt 16,13-19

Tekst evanđelja:

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?”. Oni rekoše: “Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka”. Kaže im: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”. Šimun Petar prihvati i reče: “Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga”. Nato Isus reče njemu: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima”.

Riječ Božju tumači fra Andrija Bilokapić:

Danas slavimo svetkovinu apostolskih prvaka i doista želim da nas oni upute u otajstvo Crkve.

U Predslovlju današnje svetkovine stoji: „Danas jednim blagdanom slavimo apostole Petra i Pavla: Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina“. Kao što je nekada pitao, tako i sada, isti i jedan, Isus Krist, pita: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?”. Učenici daju odgovor: Ivan Krstitelj, Ilija, Jeremija, jedan od proroka. Isus je očigledno u narodu pobudio nadu, divljenje, povjerenje i rodilo se zanimanje za njega. Zato ga uspoređuju s najvećima ili govore da je jedan od najvećih u Bibliji.

Sada Isus dolazi svojim učenicima i kaže: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?“. Petar je brz na jeziku i kaže: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“. Petar daje točan odgovor. No, Petar i učenici još su daleko od one zbiljske vjere. Vjerovati ne znači dati točan odgovor, katekizamski točno odgovoriti, nešto naučiti. Vjera je zaista daleko dublja zbilja. Kao što mogu dati neki točan odgovor o zaljubljenosti, ali zaljubljenost je posve nešto drugo nego taj odgovor koji netko od nas daje. Vjera zahtijeva nasljedovanje – suobličenje onome u koga imam povjerenje.

Kaže Petar da je Isus „Sin Boga živoga“. Tu istinu čovjek ne može dokučiti samo svojom tjelesnošću, svojom ljudskošću. Tu istinu može nam otkriti samo Otac darom Duha Svetoga. Isus Petru odgovara: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj“.

I onda Isus Petru predaje vlast: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“.

To je Očeva objava, dar Duha Svetoga; neposredan Očev dar i poziv. Tu Isus ustanovljuje Crkvu – Petru daje vlast, prvenstvo, odnosno služenje u toj Crkvi. Crkva je upravo otajstvo, veliko otajstvo. Crkva je božansko – ljudska zbiljnost. Mislim da je našim današnjim vjernicima, katolicima Crkve u Hrvata, najpotrebnija kateheza o Crkvi. Istina, potrebna je kateheza o Svetoj Trojici, ali Crkva je ona koja nam otkriva otajstvo Svete Trojice.

Crkva je Božji poziv. Bog je pozvao ljude u zajedništvo i Crkva je milosno Božje poslanje. Petrova služba je sudjelovanje na sâmoj ulozi Isusa Krista. Zato, Krist je stijena i Petar je upravo utemeljen, oslonjen na tu stijenu, postao stijena na kojoj Gospodin gradi svoju Crkvu. Gospodin je sigurnost Petra i svakoga kršćanina. On je onaj koji oslobađa. Tako za Petra kažu: „I spadoše mu verige s ruku” (Dj 12, 7), dok je bio u zatvoru.

Pavao ima gotovo isto iskustvo kao Petar, ali drugačijim naglascima. Pavao kaže za sebe: „Oslobođen sam iz usta lavljih“ (2 Tim 4, 17). Crkva je baš otajstvo. Mistično tijelo, otajstveno „tijelo Kristovo“ (1 Kor 12, 27). Crkva je trajanje Isusova utjelovljenja. Ona je trajanje pomazanja Isusovim duhom. Apostol Pavao kaže: „A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate“ (1 Iv 20).

No, Crkva ne mogu biti kao pojedinac. Crkva je ‘mi’ biće. Crkva je zajednica vjernika. Od Crkve je duh Isusa Krista darovan pojedincu, i Duh Sveti opet pojedinca daruje Crkvi. I najveći problem naše današnje Crkve jest što dolazimo u crkvu sami, u crkvi smo sami, iz crkve odlazimo sami. Tu nedostaje bitna dimenzija Crkve, a to je osjećaj pripadnosti jednih drugima, osjećaj bratstva.

Crkveni oci Crkvu su uspoređivali s majčinom utrobom. Mi smo u utrobi Crkve. Crkva nas nosi. Tu smo hranjeni otajstvima, sakramentima, ali tu smo hranjeni bratskom vjerom, bratskim zajedništvom. Ne zovemo Crkvu slučajno majka. Ona je zbiljska majka koja nas rađa za Božje besmrtnike. Po utrobi Crkve, po nauku Crkve, po zajedništvu Crkve, po sakramentima Crkve, bivamo preporođeni, bivamo odgojeni za život vječni.

Važna je ta kupelj novoga rođenja, obnavljanja po Duhu Svetom. Pavao kaže: Bog nas spasi po „svom milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom“ (Tit 3,59). Izvorno u jeziku stoji „palingenesia“ – palin, iznovice, genesis, geneza, stvoriti. Dakle, iznovice stvoriti. Mi u Crkvi po krštenju bivamo iznovice stvoreni. Po Crkvi si brat Isusa Krista. Po svetoj misi si hranjen Kristom i onda taj božanski princip tvoje ljudsko pretvara u Božje, božansko, koje nikada ne prestaje.