SVAKODNEVNO U 7:30 p. Ivan Dominik Iličić: Svi smo potrebni Božje milosti

ČITANJA:

Hoš 6,1-6;

Ps 51,3-4.18-21b;

Lk 18,9-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu.

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili — kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Božju Rumači p. Ivan Dominik Iličić:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani čitatelji portala Hrvatske katoličke mreže. Srdačan vam pozdrav i Božji blagoslov. Čuli smo današnje evanđelje koje nas na poseban način opominje da promislimo koliko farizejštine ima i u nama. Zapitajmo se da li se pouzdajemo u svoju pravednost i dobrotu misleći da smo bolji od drugi ljudi. To je velika napast i zamka u koju često upadamo. Opasno je uzimati zdravo za gotovo vlastitu dobrotu i pri tome zaboraviti da je Bog izvor svake istinske dobrote i svetosti i da je On onaj koji nam to omogućuje.

Svi smo potrebni Božje milosti i nitko od nas ne može samoga sebe posvetiti, nego je Gospodin taj koji nas posvećuje, koji naše srce mijenja i preobražava i osposobljava nas da činimo istinska i dobra djela. Dobra djela koja činimo plod su djelovanja Duha Svetoga s kojim surađujemo. Bez Gospodina ne možemo učiniti ništa i stoga je opasno i oholo uzeti svoja dobra djela zdravo za gotovo i pripisati ih sebi. Možda netko tko je sada daleko od Crkve jednog dana postane puno veći svetac negoli mi. Stoga, budimo oprezni u prosuđivanju i nastojmo izbjeći svaku osudu nego umjesto toga radije molimo za sve ljude koje susrećemo.

Molimo da se Gospodin proslavi i u našem životu i u njihovim životima. Molimo da oni budu, ako treba, i svetiji od nas. Molimo na poseban način za one koji su najpotrebniji Božjega milosrđa, da mu otvore svoje srce i da se raskaju kako bi Gospodin mogao i njih preobraziti. Ako mi već jesmo na putu obraćenja i ako smo već doživjeli Božju ljubav, zahvalimo Bogu na tom daru i nemojmo to nikada zaboraviti i pripisivati zasluge za to sebi samima i misliti da smo zbog toga bolji od drugih ljudi. Promislimo i o tomu koliko se iskreno kajemo i koji su to još prostori našega srca koji su potrebni pokajanja i dubljeg obraćenja.

Zamoli Isusa da ti pokaže što je to u tvom srcu što još želi dotaknuti, preobraziti, pročistiti, osloboditi. Zamoli ga da se pokaješ u još dubljim predjelima svoga srca i dopustiš mu da te dublje posveti i preobrazi. Svako vam dobro, Božji blagoslov i radujmo se u Gospodinu!

p. Ivan Dominik Iličić, starješina dominikanskog samostana i studentski kapelan u Rijeci