SVAKODNEVNO U 7:30 Otvori svoje duhovne oči

ČITANJA:

1Kr 17,1-6;

Ps 121,1-8;

Mt 5,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati.

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas — zbog mene — pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Tek kada prestanemo gledati stvarnost ovim našim zemaljskim očima i otvorimo naše duhovne oči, moći ćemo razumjeti Isusov govor o blaženstvima. U blaženstvima se očituje sva razlika između nebeske mudrosti i zemaljske ludosti. Svijet ne može dohvatiti Boga niti njegov naum, jer je Božja logika toliko drugačija od ove svjetske. Dok nas svijet uči da budemo moćni i silni, Bog nas uči da budemo ponizni i skromni, dok nas svijet uči da uživamo u prolaznim radostima, Bog nam poručuje da ih se odričemo zbog neprolazne radosti. Krist zna da ne moramo biti silni, jer je on naša Sila, zna i da ne moramo biti veliki pred svijetom, jer smo veliki u Njegovim očima, ne moramo tražiti ni čast od ljudi jer će onaj kojeg anđeli časte ustati i poslužiti nas na svojoj nebeskoj gozbi. Ne moramo tražiti ni sreću na ovoj zemlji, jer Krist zna da je On jedina radost koja je kadra ispuniti ljudsko srce.

Blaženstva dolaze od žrtve. Što se više odričemo radosti ovoga svijeta to više postajemo blaženi u srcu. Jer duša predosjeća da se približava Bogu.

Blaženstvo je ono što nas vodi k Bogu, izvoru svih blaga, a prokletstvo ono što nas odvodi od Boga. Ako me križ vodi u Raj onda je taj križ blagoslov, a ako me zemaljska utjeha odvodi od Boga onda je ona prokletstvo.

Mi nismo tužni jer nas okružuju nesreće, nego jer smo se udalji od Božjega puta. Za radost je potrebno otvoriti duhovne oči i gledati svijet kroz prizmu vječnosti. Isus Krist je radost. Isus Krist je blaženstvo. Raj nije neki vrt sa cvijećem i pticama, to je naša ljudska slika raja. Raj je Isus Krist – Spasitelj i Gospodar svjetova. Kada se on useli u ljudsko srce tada čovjek postaje blažen. Zato su ljudi nesretni jer traže sreću na pogrešnim mjestima. Grijeh je primamljiv, ali i prije nego ga zagrizemo već on ostavlja gorčinu u našim ustima. Tek što smo pomislili da smo pronašli sreću ona već izmiče iz naših ruku. Čovjek koji traži nebesko kraljevstvo već na ovome svijetu živi kao anđeo, mada u tijelu, ali ipak osjeća predokus neba, neprolazne radosti koja je obećana samo onima koji svojevoljno plaćaju cijenu ulaska u Nebesko kraljevstvo. U tegobama života oni iščekuju svoju neprolaznu radost – a radost je najslađa dok se čeka.