SVAKODNEVNO U 7:30 Otvori oči svoga srca

ČITANJA:

Kol 1,9-14;

Ps 98,2-6;

Lk 5,1-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!«
Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Stojko, župnik moderator in solidum župe Presvetog Trojstva u Ludbregu:

Lijepo je vidjeti da ljudi žele čuti Božju riječ. Sigurno je to Isusa veselilo i davalo mu snage da i dalje nastavi donositi Božje kraljevstvo. U nastavku današnjeg evanđelja Isus dolazi do ribara koji su ispirali i čistili mreže i zamoli Šimuna da mu posudi lađu kako bi mogao iz nje propovijedati mnoštvu ljudi. Noćni ulov nije bio dobar, mreže su bile gotovo prazne kad su se vratili, raspoloženje kod ribara nije bilo dobro, a Šimun je vjerojatno bio i umoran. No on posuđuje Isusu svoju lađu, vjerojatno iz zahvalnosti što mu je ozdravio punicu.

Nakon što je Isus završio svoje pouke, poziva Šimuna da izveze na pučinu i bace mreže. Šimun se opravdava kako nisu uspjeli cijelu noć ništa uloviti i kako sad nije vrijeme za ribarenje. No ipak na Isusov nagovor i njegove riječi baca mreže u jezero. Mreže su bile ispunjene do vrha velikim ribama. Šimunu se otvaraju oči i on u Isusu prepoznaje Boga! Tjera ga od sebe jer nije dostojan ovoga trenutka; „Idi od mene! Grešan sam čovjek Gospodine!”

Isus primjećuje Šimunovu prazninu u srcu, ona nije bila ispunjena uspjehom na poslu, obiteljskim odnosima, prijateljima, bila je to praznina koju nitko nije mogao ispuniti osim Isusa. I mi se često osjećamo upravo tako kao Šimun, prazno i neispunjeno. Nešto nam nedostaje! Ono u što smo polagali nade i očekivali da će nas ispuniti to se nije dogodilo. Šimun se slomio pred Isusom, pokazao mu je svoju krhkost i ranjivost svojih grijeha.

Nakon čudesnog ulova Isus Šimunu govori: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” Šimun dobiva novo poslanje u kojem će biti ribarom ljudi, a za to će mu trebati mreže Božje riječi.

I u nama Isus želi slomiti lažne nade i ispuniti nas svojim mirom i blagoslovom!