SVAKODNEVNO U 7:30 Otvori oči svoga srca

ČITANJA:

vl.: Pj 3,1-4a (ili: 2Kor 5,14-17);

Ps 63,2-6.8-9;

Iv 20,1-2.11-18

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Onda je ponovno došla i stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? « Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Mnogo puta nam se dogodi da se u trenutcima velike boli povučemo u sebe. Imamo želju biti sami i sve oko sebe doživljavamo kao smetnju. Želju naših bližnjih da budu uz nas osjećamo kao dodatni teret. U toj samoći mučimo se pitanjima koja još više produbljuju našu patnju. Imamo osjećaj da bi nam odgovori na naša pitanja umanjili bol koju trenutno proživljavamo. Gospodin nam se čini dalekim i kao da nas je ostavio i zaboravio. Tjeskobno i očajno gledamo na svoj život. Nadalje ako je uzrok našoj boli gubitak voljene nam osobe tada se još više osjećamo napušteno i ne znamo kako ćemo nastaviti život bez nje. U nama se rađa jedan veliki vrtlog bolnih emocija koje nas razdiru iznutra.

Primjer Marije Magdalene nam daje veliku nadu i Gospodin nam kroz nju na današnji dan želi pokazati svoju blizinu i razumijevanje. Ako uronimo u dubinu današnjeg teksta onda ćemo doživjeti barem mrvicu njezine duboke boli. Osjeća se usamljeno i napušteno kao nikad u svome životu. Kao da joj je preko noći netko uzeo onoga koga je čitavim srcem voljela. Njezin susret s Isusom bio je prelazak iz potpune tame u svjetlo, a sada se sve čini kao da je bio samo lijep san koji je kratko trajao. Marija Magdalena unatoč svojoj boli žudi za Isusom još više. Dolazi na mjesto gdje je njezin Gospodin pokopan, možemo reći da se spušta u onaj najbolniji dio svoga srca i traži svoga Spasitelja. Ne dopušta da je iskustvo vlastite patnje izolira, već traži, čezne da se opet susretne s Isusom. Ona ne skriva svoju bol jasno je pokazuje pred otvorenim grobom. Njezine suze Isus vidi i ne ostaje gluh na krik njezine duše. Objavljuje joj se, ali ga ona ispočetka ne prepoznaje.

U našoj boli Gospodin također čezne da se susretnemo s njegovom blizinom, ali često ostajemo zagledani u svoju patnju pa ga ne prepoznajemo, ne osjećamo, ne doživljavamo. Gospodin mi želi reći da mi je posebno blizu kada trpim nesnosnu bol te da uvijek, ali baš uvijek želi blagosloviti i preobraziti moje bolne suze u suze radosnice. Želi mi se objaviti kao Uskrsli, kao onaj koji je pobijedio čak i smrt. Patnja nije kraj, nije posljednja stanica, već velika prilika da susretnem Uskrsloga. Koliko je samo ljudi doživjelo živi susret s Isusom upravo kroz iskustvo duboke boli. Bol mi također nešto govori. Najvažnije od svega je doći Isusu u tišini i u njegovoj prisutnosti isplakati svoju bol, čeznuti za njim više no ikada te u dubokoj tišini osluškivati njegove poticaje. Otvoriti oči svoga srca te prepoznati kako mi Isus i kroz moje bližnje želi progovarati te darovati duboko iskustvo svoje blizine i nježnosti. Isus želi da imam iskustvo njegovog uskrsnuća koje želi preliti i na moje ranjeno srce te ga na taj način uskrisiti.