SVAKODNEVNO U 7:30 Otvorenost miru – mudrost života

ČITANJA:

Otk 15,1-4;

Ps 98,1-3b.7-9;

Lk 21,12-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«

»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:

Hvaljen Isus i Marija, dobro jutro, dragi brate i sestro! Jučer smo u razmišljanju o dnevnom čitanju spomenuli riječ „sigurnost“. Nesigurnost nas često potiče na pripreme mogućih reakcija. Danas bih pokušao dati pozornost na riječ „nesigurnost“. Što možemo učiniti pred tom opasnošću, kako nadvladati nesigurnost. U vojnom žargonu često čujemo riječ „oružje koje odvraća neprijatelja u namjerama ugrožavanja naše sigurnosti“. O tome se posljednje vrijeme često vode rasprave i u našoj okolici. Svi su u napetosti tko će osigurati jače oružje s kojim bi odvraćao sukob s neprijateljskom stranom. Velike sile najveće nade polažu u smrtonosno nuklearno oružje. Kako se snaći u svemu tome.

Možda će ove moje riječi nekima, mnogima služiti kao utopija, besmisleno naklapanje nekog svećenika, ali postavimo si pitanje: što stvara nesigurnost? Počinje li nesigurnost uvijek od protivnika ili ista nesigurnost postaje očita kao djelo naših misli, riječi, djela. Isus u današnjem evanđeoskom odlomku obraća se svojim učenicima. Te riječi koje otkrivaju strahovito predviđanje kaosa i iskušenja nisu jedine koje su učenici čuli od Isusa. Isus je već prije poučavao učenike o potrebi zajedništva, isključivanja utrke za prvenstvo i počasti, upozoravao na sebičnost, predlagao ljubav prema neprijateljima. Jednom riječju, svoje je učenike učio novom načinu odnosa prema bližnjima, odnosu koji je iskren i otvoren. Isus sanja i vidi novi svijet u kojem će Božji učenici biti drugačiji od drugih, a Bog će ih pratiti popratnim znakovima. Poprilično jednostavno rečeno ali teško izvedivo. Ali, ako od početka surađujemo s Bogom i slijedimo iskreno osnovno načelo: Dobro čini a zlo izbjegavaj – tada otvaramo vrijeme i prostor u kojem lakše čujemo riječi Božje i prenosimo drugima. Tada nema mjesta tzv. susretima kojima u pozadini ne dajemo važnost i preuzimamo obveze.

Tužno je vidjeti kako velesile potpisuju ugovore o prijateljstvu dok istovremeno pripremaju rezervne opcije odgovora ili preventivnog udara. No, može li se slično vidjeti i u komunikacijama nas, malenih ljudi ovoga svijeta.

Na proslavi blagdana svoje zajednice jedan je muslimanski voditelj nabrojao koliko je na svijetu muslimana, kršćana, židova i članova svih vjerskih zajednica. Zaključio je kako je velika većina onih koji se predstavljaju kao vjernici. Svaka vjerska zajednica poziva se na mir darovan od Boga, kojeg ispovijedaju. Pozvao je članove svoje vjerske zajednice da se na najbolji način obilježi njihov blagdan: mir otkriti, mir sačuvati, mir podijeliti sa svojim susjedom bilo koje vjeroispovijesti. Neka mir darovan od Boga bude zalog novog početka međuljudskih odnosa. Ovo zbilja mnogima može zvučati kao utopijski poziv kojeg je mudro ignorirati i pripremati se na mogući sukob.

Isus govori svojim učenicima da se ne uznemiruju što će pred progoniteljima reći, Duh će ih Božji nadahnuti. No, Duh Božji uspješno nadahnjuje one koji mu se otvore, bez svojih unaprijed postavljenih planova. Učenici Isusovi u svjedočenju nakon Duhova nisu spasili svoj život ali su mučeništvom utvrdili zajednicu i ojačali je. Krv mučenika postala je zalog novih kršćana. I s vremenom se pokazao kako su progonitelji nestali, a Crkva zajednica opstala i nastavila svoj život.

Otvorenost miru nije samo naivnost, ona je i mudrost života. Mir ću čuvati i s bližnjim podijeliti. Isus će svoje učenike isto upozoriti da budu „mudri kao zmije, a bezazleni kao golubova“. Nije rekao da budemo otrovni ili opasni kao zmije, nego mudri. Mnogi će zmiju predstaviti kao onu koja napada. Zmija napada kada je gladna i u opasnosti. U opasnosti, prvo će se povući od mogućeg sukoba a tek potom napasti. Mudrost zmija nam je nekad prvo potrebna, povlačiti se od mogućeg sukoba da bi pokazali svoju bezazlenost, dobrotu poput goluba.