SVAKODNEVNO U 7:30 Otvorenost Božjoj volji

ČITANJA:

Br 6,22-27

Ps 67

Gal 4,4-7

Lk 2,16-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme pohite pastiri u Betlehem te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:

Evanđelist nam Luka donosi na početku svoga drugog poglavlja scenu rođenja i pohod pastira. Prvi kojima je javljena vijest o rođenu Isusa su bili pastiri. Pastiri su skroviti ljudi, život provode u svojim dugim ispašama i hodanjima za stadom. Za tadašnje vrijeme i židovsku religiju oni su bili obredno nečisti. Upravo te, koje religija odbacuje, Luka donosi za svjedoke i širitelje vijesti Božjeg prodora u čovječanstvo. Pisac nam preko ovoga želi ukazati na siromaštvo kao otvorenost i oslobođenost prema Božjoj volji. Luki je stalo pokazati paradoks događaja rođenja. Upravo najvažnija poruka na svijetu dopire do onih koji su otvoreni Božjoj namisli i spremni biti istinski Božji. Za takvu spremnost ne može nas pripremiti nikakav izvanjski religiozni stav.

Anđeli pastirima javljaju radosnu vijest: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.“(Lk 2,11). Spasenje nije u nekoj dalekoj budućnosti, ono je tu, danas prisutno među nama. Ovdje nam evanđelist donosi govor o spasenju kao uspostavi cjelovitosti grešnog i ranjenog čovjeka. Pastiri nalaze znak koji je naveo anđeo. Oni u dinamičnom zanosu svjedoče o onom što su doživjeli. Radost susreta s Bogom ne može nas ostaviti ravnodušnima, svaka euharistija, molitva, razmatranje trebaju u životu donijeti dimenziju unutarnje preobrazbe.

Marijina je reakcija na ovaj događaj posebno zanimljiva. Evanđelist kaže da „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“(Lk 2,19). Skoro iste riječi Luka ponavlja kod scene dvanaestogodišnjeg Isusa u hram. Ono što Marija pohranjuje u svome srcu odnosi se na objavu koja otkriva skriveno biće djeteta. Marija pokušava povezati i proniknuti sve što se događa oko djeteta. Njezina osoba postaje dragocjeno mjesto čuvanja svih uspomena. Epiteti koje Luka pridodaje istinskom učeništvu, mogu se ovdje u punini primijeniti na Mariji. Ona sluša, uči i vjeruje. Vidimo iako je ona bila najintimnija s Isusom i imala blizinu majke i djeteta, ona se i dalje suočava s otajstvom koje ostaje otajstvo. Čovjek se samo proživljenom vjerom može približiti tom otajstvu. Marija postaje ona istinska učenica koja je strpljiva i ponizna, poučljiva na putu sazrijevanja, vjeru doživljava kroz jednu unutrašnju perspektivu. Ovdje možemo Mariju usporediti s onima koji uistinu „u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti“(Lk 8,15).

Zajednička karakteristika pastira i Marije je otvorenost i oslobođenost prema Božjoj volji. Marija kao djevica prihvaća radikalno osiromašenje i u takvom naravnom ništa, predaje se Božjoj volji. U dijeljenju radosne vijesti rođenja Isusova siromašni pastiri predstavljaju potpuno predanja volji Božjoj, čak i u teškoćama života. Predanje vlastitog života i povjerenja u Boga su poziv i svima nama koji želimo iskusiti radost Božića u zajedništvu sa novorođenim djetetom u jaslama.