SVAKODNEVNO U 7:30 Otkrijmo nanovo krepost posjećivanja

ČITANJA:

Iz 30,19-21.23-26;

Ps 147,1-6;

Mt 9,35-38; 10,1.6-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus je obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima; »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Posla ih i uputi:

Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Riječ Božju tumači vlč. Matija Pavlaković:

Dragi slušatelji!

Slušamo u evanđelju kako je Isus obilazio gradove i sela učeći po sinagogama, propovijedajući i liječeći bolesnike. Lijepa je ova Isusova gesta. On ne čeka da ga ljudi traže, nego on traži ljude. Sâm je rekao da je došao potražiti izgubljene sinove Izraela. Isus je takav i danas. On obilazi svijet, ali ovaj put po svojim prijateljima.

Sjetimo se velikih „putnika“ Crkve. Papa Franjo neumorno putuje da ohrabri svoju braću, ide na periferije, po gradovima i selima, posjećuje barake, da nađe „izgubljene sinove i kćeri“ suvremenog društva. Sjetimo se bezbroj misionara koji obilaze svijetom da naviještaju radosnu vijest. Jedan od ovih je bio naš dragi otac isusovac Anto Gabrić, koji je na biciklu, u čamcu, a najviše pješice obilazio sela i zabitna mjesta Indije. Sjetimo se pokojnog patera Antuna Cveka, „Dobri duh“ Zagreba koji je obilazio kuće, tavane, potkrovlja i podrume kako bi našao izgubljene siromahe velegrada.

Moramo nanovo otkriti krepost obilaženja, posjećivanja. Mi možemo obilaziti ljude oko nas i u svijetu mislima i molitvom. Postoji još jedan način: približava se lijepi Božić, blagdan radosti. Nemojmo zaboraviti obići našu rodbinu, naše prijatelje i znance božićnom čestitkom. Sada već ima bezbroj mogućnosti za to, pa i elektronskim putem, a zove se virtualni posjet. Bilo bi lijepo iznenaditi nekoga koji ne očekuje da mu se javimo, ili nekomu, komu godinama nismo htjeli poslati čestitku, jer nismo bili s njim ili s njom u „dobrim odnosima“.

Draga Gospa, Majka Marija nam također može biti uzor. Ona je obilazila gotovo sva mjesta koja je obilazio njezin Sin Isus. Nalazimo je u Kani Galilejskoj, čitamo da su ljudi javili Isusu da ga traži njegova majka. Otišla je s njim na križni put sve do Kalvarije. Posve je razumljivo, da ju je Isus nakon zemaljskoga života uzeo k sebi i u lijepi raj.

Draga braćo i sestre, vjera i spasenje koje smo primili nije isključivi dar koji trebamo zadržati za sebe. Kao što smo slušali na ovim prije izrečenim primjerima velikih “putnika” Crkve, taj dar trebamo prenijeti na druge, nastaviti prijenos vjere na nove mlade generacije, da “žetva” bude velika. Suradnici u toj žetvi su učenici, apostoli, navjestitelji, prijenosnici. Vjera je dar koji nas obvezuje. Svatko od nas ima nezamjenjivi dar i posebno poslanje. Posebno je važno danas više životom nego riječju navješćivati evanđelje, svjedočiti ga milosrđem, ljubavlju, bratskim i velikodušnim služenjem svima onima koji su potrebni. Takvo evanđelje svatko zna čitati, zar ne?

AMEN.