SVAKODNEVNO U 7:30 Odgovornost za primljene darove

ČITANJA:

1Sol 4,9-11;

Ps 98,1.7-9;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«

»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«

»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«

»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’«

»Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Sandrin:

Poštovani slušatelji,

Isus nam u ovom evanđelju priča jednu od svojih najpoznatijih prispodoba, onu o talentima. Gospodar polazi na put i ostavlja slugama određeni broj talenata, ne svima isto, ali svakome prema njegovim sposobnostima. To je važno: Bog svakome daje nešto, nikoga ne zaboravlja, ali ne traži od svih jednako. Nije važno koliko si dobio, nego što radiš s onim što imaš.

Prva dvojica slugu ulažu svoje talente, trude se, riskiraju, i donesu plod. Gospodar ih pohvali: „Valjaš, slugo dobri i vjerni!” Treći sluga, međutim, zakopa svoj talent u zemlju. Boji se. Ne riskira. Ne gubi ništa, ali ni ne daje ništa. Samo vrati ono što je primio. I za to dobiva najteže riječi, ne zato što je pogriješio, nego zato što nije ni pokušao.

Ova prispodoba govori o odgovornosti za darove koje smo primili. Bog nam je svima nešto povjerio, talente, sposobnosti, vrijeme, prilike, ljude oko nas. Pitanje je: što s time radimo? Koristimo li ih za dobro, ili ih zakopamo jer se bojimo, jer nam se ne da, jer mislimo da to ionako nije važno?

Za mlade, ova prispodoba nosi snažnu poruku: ne troši svoj život na čekanje. Ne govori „kasnije ću”, „još nisam spreman”, „nisam dovoljno dobar”. Sada je vrijeme da živiš svoj poziv, da razvijaš darove koje imaš, da činiš dobro. Ne moraš biti savršen. Bog ne traži savršenstvo, nego vjernost i trud.

Za starije, ova prispodoba je poziv na zahvalnost, pogledati unatrag i pitati se: što sam učinio s vremenom koje mi je dano? Jesam li darove umnažao, u ljubavi, u služenju, u vjeri? I ako nisam, nije kasno, dok god živimo, možemo donositi plod. Zanimljivo je da gospodar ne kudi slugu zato što je imao manje, nego zato što nije imao povjerenja.

U temelju svega nije lijenost, nego strah i nepovjerenje u gospodara. Onoga koji daruje vidi kao strogog i nepravednog, i zato ostaje pasivan. Kad Boga doživljavamo kao nekoga tko samo traži, a ne daruje, zatvaramo se. Ali Isus nam pokazuje pravog Boga, onoga koji vjeruje u nas i raduje se svakom iskrenom pokušaju.

Na kraju života nećemo biti pitani koliko smo postigli, nego jesmo li živjeli s povjerenjem i ljubavlju, jesmo li umnažali ono što smo primili, ne za sebe, nego za druge i za Boga.

Amen