SVAKODNEVNO U 7:30 Očenaš – kompas života!

ČITANJA:

Iz 55,10-11;

Ps 34,4-7.16-19;

Mt 6,7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Kuzmić, upravitelj župe Sunja:

Molitva Oče naš može biti idealan ispit savjesti koji govorimo svaki dan vjerojatno nekoliko puta. Molitva nam je toliko poznata da ju često izgovaramo, a da niti ne razmišljamo o riječima molitve i samom značenju onoga o čemu nas ovdje Isus uči. Upravo tako mole pogani, govore mnogo a ne govore ništa. Čine sve iz čiste navike. Molitva je namijenjena ne da mijenja Boga, nego da izgrađuje nas prema onome koga u molitvi susrećemo. Dakle, da nas gradi da postanemo slika Božja koju često krivo koristimo, jer Otac zna što nam je potrebno da bi došli tamo gdje nam je mjesto. Na nama je da se izgradimo u takvu osobu.

Oče naš – odmah u početku nam se otkriva jako puno toga. Boga nazivamo Ocem, ako je On nama Otac, onda smo svjesni svog jedinog bitnog naslova – djeteta Božjeg. Ne govorimo Oče moj, ne svojatamo ga, nego ga karakteriziramo kao našeg Oca. Ako imamo zajedničkog Oca onda smo stvarno braća i sestre. I tu već vidimo kud nas ova molitva vodi, našoj izgradnji za međusobnu ljubav. Tako nastavlja dalje, svetost Božjeg imena uvelike ovisi o nama, Njega ništa ne mijenja, no mijenja se naš odnos prema Njemu. Ako želim ostvariti svetost onda težim prema njoj. Svetost Božjeg imena odražava se u provođenju Njegovih zahtjeva u mom životu.

Donio je Kraljevstvo, uspostavljeno je. Nije nešto što očekujemo ili nešto što nam je daleko, možemo ga ugrabiti, ono je među nama. Kad molimo za dolazak Kraljevstva Božjeg molimo da budemo otvoreni provođenju takvog života u svoj život. Koliko ja mogu učiniti da pokažem prisutnost Kraljevstva Božjeg ovdje i sada. Molitva Očenaša je trenutak u kojem od Boga tražim što je potrebno da vjeru živim. Ne nešto što dolazi, nego nešto što mogu živjeti ovdje i sada. Tako dolazimo do opraštanja, otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim. Blago milosrdnima oni će zadobiti milosrđe – milosrđe dobiva onaj koji ga traži. Milosrđe traži onaj koji je svjestan svoje pogreške, tko je svjestan da nije savršen, idealan. Tko je svjestan da je pao. Onaj koji ima iskustvo vlastitog pada svjestan je mogućnosti pada drugoga. Onaj koji je tražio oprost taj oprost jedini može darovati. Ja nisam svoj grijeh, on me ne određuje, ako sam ja mogao pasti, onda može i drugi. Ako sam ja sagriješio i kasnije shvatim da možda nisam htio, možda onda i drugi nije htio to učiniti meni.

Pokušajmo molitvu doživjeti na taj način. Dok molimo razmišljamo o tome što govorimo pa ćemo vidjeti da nismo savršeni, ali budući da nam je darovana od samog Isusa nakana joj i je upravo takva – svijest vlastite slabosti i u isto vrijeme svijest vlastite veličine odnosno potencije. Što ja mogu postati, u kakvog kršćanina se ja mogu razviti. Ne od sutra, nego već od sada kad molim tu molitvu gdje ona postaje kompas u mom životu.