SVAKODNEVNO U 7:30 O. Zenjo Zastavni: Smisao Kristova stradanja i proslave ne može se razumjeti bez prosvjetljenja Duha Svetog

ČITANJA:

Dj 16,22-34;

Ps 138,1-3.7c-8;

Iv 16,5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.

A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost — što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda — što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Riječ Božju tumači o. Zenjo Zastavni:

Draga braćo i sestre u Kristu,

U svemu što je Krist naučavao, a također i u onome što se s njime dogodilo nalazimo mnogo toga neshvatljivog čovjekovom umu. Vidimo s jedne strane savršenu ljubav i žrtvu, s druge muku, stradanje i nepravdu, a opet slušamo i vjerujemo kako se u tome krije božanska logika spasenja. Međutim, ovaj božanski smisao stradanja i proslave Kristove čovjek ne može razumjeti bez blagodati. Potrebno je najprije biti ispunjen Duhom Svetim, njime se prosvijetliti pa tek onda shvatiti smisao ove svete Tajne. Najbolji primjer su nam sveti apostoli na posljednjoj, Tajnoj večeri, a i prije nje. Oni nikako ne mogu razumjeti zašto je potrebno da nastrada netko tako divan kao njihov Učitelj. Zato su srca njihova ispunjena tugom. Ali silaskom Duha svetoga oni bivaju prosvjetljeni, a njihova tuga se okreće u radost. U ovome se očituje istinitost Kristovih riječi: „Bolje je za vas da ja odem.“ (Iv 16.7).

Silaskom Duha Svetoga, nisu samo apostoli utješeni, On prije svega dolazi kako bi razotkrio svijetu tri stvari: grijeh, pravednost i osudu. Što je grijeh? – „Grijeh je što ne vjeruju u mene.“ (Iv 16.9). Nevjerovanje u Krista je najveći grijeh. Svi drugi grijesi, posredno ili neposredno proizlaze iz njega. Upravo ovaj grijeh su ljudi razradili do krajnosti jer su mučili Bogočovjeka, ubili Njega koji je došao da ih spasi, i koji ih je spasio od grijeha, smrti, pakla. Ne vjerovati u Krista, znači: odbaciti Boga, Božju Istinu, Božju Pravdu, Božju Ljubav, Božju Vječnost, nebo, raj, sva božansko savršenstvo, i svjesno i s ljubavlju ostati u grijehu, u smrti, u zlu, u paklu, u svemu đavolskom. Zar ima veći grijeh od toga?

Što je pravednost? – „Što odlazim k Ocu i više me ne vidite“ (Iv 16.10). Pravednost se svijetu otkrila kroz utjelovljenu Riječ Božju. Krist je svu pravednost utjelovio i ispunio u svome bogočovječanskom tijelu. A ljudi? – htjeli su se osloboditi te pravednosti, otjerati je iz svog svijeta, da ona postane nevidljiva za svijet. Zato su i raspeli i u grob otjerali Pravednost Božju – Krista Gospoda. I On se tijelom uznio k Ocu svome i postao nevidljiv svijetu. Uistinu On je nevidljiv svima koji ljube grijeh, a Boga i Pravednost Njegovu preziru, ali je ipak svim svojim božanstvom i silom prisutan u Crkvi i Duhom svetim kroz nju neprekidno djeluje, na mnoge se načine očituje svojim vjernim sljedbenicima i činit će tako sve do posljednjega strašnoga Suda.

Što je osuda? – „Što je knez ovoga svijeta osuđen.“ (Iv 16.11) Ovaj svijet je izvršio sud nad Bogom. Najsramniji i najodvratniji sud u cijeloj povijesti. Ljudi su osudili na smrt Stvoritelja, Svedržitelja i Spasitelja ovoga svijeta. Ima li bezumnijeg suda od toga: osuditi Boga, i to na smrt? Kakvu li kaznu, kakav pakao zaslužuje svijet samo za taj grijeh? Ali, u beskrajnom čovjekoljublju svome, Gospod Isus Krist oprašta „hulu na Sina čovječjega“. Jer Ga ta ljubav čini jedinim i jedinstvenim Spasiteljem sveta. Da nje nije imao, već da je samo po pravdi svojoj sudio, od svijeta ne bi ostalo ništa, prošao bi gore od Sodome i Gomore, jer je grijeh ubojstva Sina Božjega neizmjerno veći od svih grijeha učinjenih u ovome svijetu, od Adama pa sve do Strašnoga Suda. Kao Stvoritelj, Svedržitelj i Spasitelj, Krist je uistinu pravi Vladar ovoga sveta. Ali ljudi su izabrali novoga vladara – đavla, i on je postao knez ovoga svijeta. Trenutak Isusova razapinjanja i smrti, prema mjerilima kneza ovoga svijeta, jest pobjeda, ali je zapravo konačni poraz. Jer Krist nije odbacio svoje stvorenje ni u trenutku najveće kušnje i platio je za njega najveću cijenu. Knez je svijeta ondje zbačen i osuđen, a raj je ponovno otvoren djeci Adamovoj.

Milost vam i mir od Krista uskrsloga!

o. Zenjo Zastavni, župnik župe Uskrsnuća Gospodnjega u Radatovićima, župnik župe Krista Spasitelja u Splitu, dušobrižnik za grkokatolike u srednjoj Dalmaciji.