SVAKODNEVNO U 7:30 O. Zenjo Zastavni: Kako se sljedbenici Kristovi, živeći u svijetu, mogu sačuvati od zla?

ČITANJA:

Dj 1,15-17.20a.20c-26;

Ps 103,1-2.11-12.19-20ab;

1Iv 4,11-16;

Iv 17,11b-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«

Riječ Božju tumači o. Zenjo Zastavni:

Draga braćo i sestre u Kristu,

Što je cilj Spasiteljeve molitve Ocu za Njegove sljedbenike? – „Da budu jedno kao i mi“ (Iv 17.11). A to znači da kao što su Otac i Sin istobitni, tako da budu i oni istobitni među sobom: da budu iste naravi, istog života, iste Istine, iste Pravde, iste Ljubavi. U toj jednakosti sve je po ugledu na jednakost trojstvenog Boga. Samo sjedinjeni takvom jednakošću, sljedbenici se Kristovi mogu sačuvati od sablazni ovoga svijeta, i druge spašavati od njih. Samo držeći se jedan drugoga takvim jedinstvom, oni se mogu održati kao Kristovi i kada najdivljiji uragani zla pustoše ovaj svijet. To će im jedino davati božanske radosti u svima iskušenjima, radosti kakvu je svijetu donio samo Bogočovjek, i za koju svijet prije Njega nije znao. Za tu se radost Gospod moli Ocu kada kaže: „da imaju puninu moje radosti u sebi“ (Iv 17.13). Bez te radosti kako bi Kršćanin izdržao na ovome svijetu?

Nikad Spasitelj nije tako jasno naglasio suprotnost između ovog svijeta i svog Nebeskog Svijeta, kao u ovoj svojoj molitvi. Ovaj je svijet, iako duboko u sebi gladan Boga, ipak rastrgan između grijeha, smrti i đavla. A Kristov Svijet, kroz odnos presvete Trojice, satkan je od istine, pravde, ljubavi, mudrosti, i drugih božanskih savršenstava, te je stoga sav satkan od života. Otuda tolika suprotnost između ta dva svijeta, i tolika borba. Budući da Krist, i učenici Njegovi, nose u sebi jedan drugi svijet, Nebeski Svijet, po svemu nov, božanski, svet, bezgrešan, besmrtan, zato ih ovaj svijet i mrzi. Ovaj novi, u Kristu objavljeni, svijet svladava grijeh i svu silu njegovu, svladava smrt i svu moć njezinu, svladava đavla i svu vlast njegovu.

U tome je svo Evanđelje Kristovo. Sjedinivši se s Njime – pripadamo i svijetu Njegovom i pokazujemo da grijeh, smrt i đavao, nisu uspjeli uništiti u nama ono božansko, bogoliko, što nas privlači Bogu i svijetu kojem pripadamo. I ovaj svijet, premda po njemu divlja zlo i smrt, u svojoj biti je ipak božanski jer je od Boga stvoren. Zato Spasitelj i dolazi da spasi svijet, a ne da ga uništi. Ovaj svijet i zlo u svijetu su potpuno suprotnog porijekla: svijet je od Boga, a zlo u svijetu od vraga. Spasitelj je to pokazao živeći među nama, jednak nama u svemu, osim u grijehu, i time dokazao da svijet i zlo nisu jedno. Sav Kristov podvig ima za cilj spasiti ovaj svijet od zla i vratiti ga Bogu. Zato je On i osnovao Crkvu, da svojim postojanjem spašava svijet od zla koje je u njemu. Zato Spasitelj govori: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“ (Iv 17.15).

Kako se sljedbenici Kristovi, živeći u svijetu, mogu sačuvati od zla? Ako se posvete u Istini, ako Istina pronikne cijelo biće njihovo. Jer Istina, koja je Bog uđe li u čovjeka, ona razlijeva po njemu božansku silu, koja izgoni iz njega i uništava u njemu svako zlo.

One koji su u Istini posvećeni Spasitelj šalje kako bi spasio svijet. Oni su Njime poslani i njime određeni. Nemaju prava ništa dodavati niti išta oduzimati. Oni su samo suradnici Krista koji je jedini istinski Spasitelj. On kroz njih djeluje, kroz Crkvu svoju u svijetu, i kaže : “Za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.“ (Iv 17.19). Posvetivši samoga sebe u svojoj bogožovječanskoj naravi Krist je posvetio i Crkvu kao tijelo svoje u svijetu. Svatko tko se sjedinjuje s Kristom – sjedinjuje se sa Crkvom njegovom i posvećuje vječnom božanskom Istinom. To je ujedinjujuća sila koja Crkvu čini neuništivom.

Milost vam i Mir od Gospoda!

o. Zenjo Zastavni, župnik župe Uskrsnuća Gospodnjega u Radatovićima, župnik župe Krista Spasitelja u Splitu, dušobrižnik za grkokatolike u srednjoj Dalmaciji.