SVAKODNEVNO U 7:30 Neka se proslavlja Isus u svemu što radimo

ČITANJA:

od dana: Job 1,6-22;

Ps 17,1-3.6-7;

Lk 9,46-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete, u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«

Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Dragi slušatelji HKR, mir vam i dobro. Drago mi je da kao Manji Brat, tj. mi franjevci smo red Manje Braće, mogu približiti ovo evanđelje koje nam još odzvanja u ušima. Da se malo osvrnemo unazad pa da vidimo gdje se nalazimo s Isusom? Petar je prije par dana imao svoju vjeroispovijest, te su doživjeli Isusovo preobraženje, te im Isus drugi puta naviješta svoju muku. Dakle puno toga se dogodilo.

I sada se u njima rađa nešto. Čovjek vjernik bi rekao nešto divno, nešto veliko jer vidjeti preobraženje itd. čovjeka bi trebalo, barem bi očekivali, promijeniti. No, čovjek na žalost ostaje čovjek, tj. sporo se mijenja. Rađa se misao tko je i tko bi od njih bio najveći. Idemo dalje pa ćemo se vratiti. Isus poznaje njihove misli, tj. ne treba mu ni neki posebni dar ni karizma da jasno uvidi njihove međusobne poglede, njihova međusobna odmjeravanja, njihovo mrmljanje i neku naglu uznositost.

Isus ne govori ništa, ne ide tumačiti, objašnjavati riječima, nego prvo čini gestu. Uzima dijete te ga postavlja i ovo je bitno „uza se“ ne negdje sa strane, ili iza sebe, nego uza se, kao da pokazuje da je ovo dijete sada veće od njih. Dijete je uz Isusa a oni su zahvaćeni u vrtlog svoje misli iz koje ne mogu izaći.

„Doista, tko je najmanji među svim vama, taj je velik“

Dragi slušatelji, ovdje bi se zaustavio s vama. Sve što Isus govori i čini je bitno, ali nešto da bi ušlo u srce treba prožvakati, da bi dobro sjelo. Postavlja se protupitanje: Ako ja nisam manji, da ne kažem najmanji, kakav sam onda? Isus ne kaže odgovor, nego se podrazumijeva da sam malen. To je obrnuta Isusova logika i mudrost. No, nije samo problem da sam malen u njegovim očima, nego sam daleko od njega. Možda mislim da sam mu blizu, da se molim, da primam sakramente, da sam pobožni redovnik, da služim misu, primam ljude na razgovor itd. sve to možda imam ja i mislim da imam, ali to što ja mislim ne odgovara ovome Isusovome? Stvarnost bi bila da, dok ja mislim da činim dobro možda time svjedočim samoga sebe i tako odlazim na stranu apostola koji su zarobljeni „tko je najveći“.

U ovu zamku su upali veliki apostoli, upadamo ti i ja. No, zato je današnje evanđelje novo buđenje, novi hladni tuš koji kaže „Stani!“ Jesi li uza me ili si negdje daleko? U svemu što radimo, želimo da se Isus proslavlja, ne mi nego on. Onda, samo onda na on može uzdići. Rekao sam na početku manji brat, jer je to ono što je sv. Franjo shvatio i živio, biti manji. To želimo i mi!

Mir vam i dobro.