SVAKODNEVNO U 7:30 Ne propusti priliku za obraćenje i pomirenje

ČITANJA:

Iz 48,17-19;

Ps 1,1-4.6;

Mt 11,16-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Braćo i sestre, čini se da ni Bog nikako i nikada ne može ugoditi čovjeku i njegovim prohtjevima. Čovjek se ponaša kao hirovito nepouzdano dijete kojemu nikada ništa nije po volji. Odrasli ljudi pred Bogom postanu djeca koja mijenjaju raspoloženje kako ih volja, sad bi ovo, a za kratko vrijeme ono drugo. Najbolje nam to pokazuje Isus u odnosu Židova prema Ivanu i prema njemu.

S čime i s kime da usporedim ovaj naraštaj? Došao je Ivan i odbačen je od ljudi, došao je Sin Božji doživio isto. Ivan – grub i sirov, čovjek iz pustinje i divljine, egzotična izgleda i nastupa, a ne iz kraljevskih odaja, mekušastih. Naviješta narodu obraćenje, u protivnom će ga zadesiti propast. Moramo imati na umu jednu činjenicu. Ivan nije putovao od mjesta do mjesta, nije nastupio u Jeruzalemu, da bi ondje u Hramu naviještao pokoru i obraćenje, nego na jednom posve određenom mjestu, blizu ušća Jordana u Mrtvo more. Ljudi su trebali ostaviti svoje poslove, napustiti kuće i sela, zaputiti se u jordansku stepu, nenaseljeni kraj. Zašto? Riječ je o obraćenju koje on naviješta.

Nema više šale ni igranja. Vrijeme odluke je tu. Ivan govori svemu narodu u lice: Ne obratite li se iz temelja, nećete umaknuti propasti. Treba promijeniti životni stil a to se ne događa u toplini doma. Uvijek isto okruženje, isti zidovi i ljudi.

Treba promijeniti krajolik, hodočastiti, ponovno se zaputiti u egzodus kao nekoć Izraelci iz Egipta. Zaputiti se u pustinju i ondje iskusiti milost početaka. Ondje priznati svoje grijehe, pronaći novu snagu za život. Kod kuće bi to bilo daleko teže. Na obraćenje uvijek spada egzodus, uranjanje u Jordan, upravo na mjestu na kome su Izraelci prešli Jordan kad su ulazili u Obećanu zemlju. Sve smjera prema početku nečega novoga, većega.

Ivanovim i Isusovim suvremenicima ništa nije prihvatljivo. Ni Ivanova strogoća koja ih odbija, ni Isusova popustljivost s kojom prihvaća sve ljude. Ivan im je nepotreban, suvišan, zamoran, a Isusov Bog ništa ne košta, jeftina milost, bez posta, molitve. A ono što ništa ne košta, ništa i ne vrijedi, Isusov je Bog na rasprodaji, Isus im nije dovoljno ozbiljan. Isus prigovara suvremenicima, u bolnoj svijesti, kako njegov narod propušta božanski trenutak, vrijeme milosti pohođenja, kako se ne zna okoristiti onim što Bog sam u njegovoj osobi nudi. Brate i sestro, ne propusti ovog adventa priliku za obraćenje i pomirenje koju ti Bog nudi u sakramentu svete ispovijedi.