SVAKODNEVNO U 7:30 Naš teret bit će lak ako ga podijelimo s Bogom

ČITANJA:

od dana: Iz 40,25-31;

Ps 103,1-4.8.10;

Mt 11,28-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Mnogi će u današnjem evanđelju, posebno u rečenici: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, pronaći pravi odgovor za svoje preopterećenje. Što je bolje nego doći Isusu, ostaviti sa strane svoje brige i probleme, barem nakratko? Ali braćo i sestre, jesmo li se ikada pitali kakav to „odmor“ Isus nudi?

Isusovi suvremenici nisu bili toliko opterećeni svojim poslom ili društvenim životom, nego su primarno bili opterećeni vjerskim životom koji je bio uvjetovan bezbrojnim obavezama, koje su od vjernika zahtijevale nemoguće. Zato Isus nudi drugačiji način življenja, drugačiji način vjerovanja. Nas ne pritišću silna pravila kao Isusove suvremenike, ali i ona koja postoje neki bi najradije ukinuli.

Nas opterećuje jedna druga vrsta tereta. Tereta kojeg nam je ovaj svijet širokogrudno ponudio, a mi smo ga objeručke prihvatili i natovarili sebi na leđa. To je teret naše samodostatnosti, uvjerenje da nama ne treba ničija pomoć na ovom putu kroz život, i da je traženje pomoći znak slabosti. I kakvo olakšanje od tih tereta, kakav to odmor, Isus nama nudi? Jaram je komad drveta koji povezuje, najčešće, dva vola u jedan skladni „duet“ koji zajedno vuče ili plug ili kola. Ali Isus govori o „slatkom“ jarmu, što se može slobodno prevesti kao nešto što „dobro pristaje“, što je učinjeno „po mjeri“.

Isus zna što nas muči i što nas opterećuje. Isus vidi da smo se opteretili „preko svake mjere“. On zna naše tjeskobe i strahove, naše napasti, propuste i naše krivice, zna kakav teret nosimo. Ali zašto bismo mi mijenjali jedan jaram s nekim drugim? Zar nam ovaj svijet nije obećao „život bez muke“? Zašto je onda nama iz dana u dan sve teže? Zašto smo onda tako umorni? Opterećeni? Zato jer smo ostavljeni sami.

Jaram je načinjen za dvoje. Isus nam ne nudi jaram u kojem ćemo sami tegliti svoje probleme, nego je to jaram kojeg Isus nosi zajedno s nama. Kada nam Isus nudi svoj jaram onda daje i sebe. Nudi nam da od njega učimo kako se nositi s teretom života.

Isus nam jamči da će naš teret biti lak ako ga s njim podijelimo.

Život postane nepodnošljiv kada se obećanja ovoga svijeta pokažu kao laži i iluzije, i kada shvatimo da nas ovaj svijet, posrnule pod teretom života, odbacuje u stranu. Živeći iluziju da sve možemo sami ili uz pomoć svijeta, a bez Boga, mi dolazimo do ruba. Dalje nismo u stanju. A tamo, s druge strane ponora, stoji Isus Krist. Stoji pred nama. Polovicu jarma drži na sebi, druga polovica jarma je prazna i čeka na nas.