SVAKODNEVNO U 7:30 Najkraća propovijed

ČITANJA:

1Iv 4,19-5,4

Ps 72

Lk 4,14-22a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Robert Radić:

Nakon četrdeset dana boravka u pustinji gdje je bio kušan, Isus započinje svoje javno djelovanje u Galileji. Na samom početku mnogi su bili zadivljeni njegovim naučavanjem i djelima u kojima su prepoznali da je on više od proroka. Ta novost bila je razlog širenja priče, jer čovjek ima potrebu ispričati kada se susretne s nečim novim u životu, a pogotovo s nečim dotad neviđenim, što se posebno pamti i širi dalje. Tako se i o njemu pročulo po cijeloj regiji Galileje, a i dalje u poganske krajeve. Na valu oduševljenja i slavljenja ljudi su ga slušali kako poučava po sinagogama.

Isus dolazi u svoj rodni zavičaj. Mjesto gdje je odrastao sa svojim roditeljima. Nazaret je mjesto u kojem je za zemaljskog života najviše boravio. Tu je rastao, stjecao znanja i vještine. Imao je svoje vršnjake. Gledao je izmjenu godišnjih doba i uživao u prirodi. Učio se radu i radio je kao svaki čovjek. U Nazaretu su mu bile brojne uspomene koje se budile kada je prolazio kroz selo. U tom malom mjestu od 2000 stanovnika poznavao ga je svatko i on je poznavao sve. Kao i svaki Židov Isus se držao religijskih običaja, zato je odlazio subotom u sinagogu.

U sinagogi je bio običaj da se čita Tora, određeni dijelovi, svakoga ponedjeljka, četvrtka i subotom u jutarnjim satima. Za takav slijed čitanja Tore trebalo je tri godine da bi se pročitala cijela. Nakon čitanja Tore, koja je spadala u prvo čitanje, slijedilo je drugo čitanje koje se zvalo haftara (zaključak), a uzimalo se iz Proroka i Spisa. Isus je, dakle, čitao drugo čitanje iz knjige proroka Izaije. Pronašao je dio koji govori o prorokovu pozivu koji je ispunjen Božjim zahvatom radosne vijesti, iscjeljenja, slobode, veselja i klicanja.

Isusovo poslanje je donijeti radosnu vijest. On je Božji Pomazanik, Mesija koji donosi radost onima koji traže Gospodina. On donosi slobodu. Ovdje bi govor o slobodi mogao djelovati ironično s obzirom na Ivanovo zatočeništvo, ali sloboda koju donosi Isus je unutarnja sloboda, sloboda cijele osobe koju samo Bog može dati čovjeku. Također, on je vid kojim čovjek stječe novi uvid u život. Punina Božjega djelovanja je u Isusu Kristu.

Kada je pročitao čitanje, Isus sjeda, zauzima stav rabina kada počinje tumačenje i propovijedanje. Potom govori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ To je najkraća zabilježena propovijed koju Isus propovijeda. Samo jednu rečenicu govori, kraće od teksta koji je pročitao.

U Lukinom evanđelju riječ ‘danas’ pojavljuje se pet puta u četiri događaja. Prvi put kad anđeli navješćuju Isusovo rođenje pastirima. Drugi put ovdje u sinagogi u Nazaretu. Treći put kad Isus govori Zakeju: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući… Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov!“ I u događaju raspeća kada Isus govori razbojniku: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ U svakom ovom događaju Isus je Spasitelj koji djeluje danas, u trenutnom stanju čovjekova života. U prvom događaju naviješta ga se kao Spasitelja, u drugom događaju Isus naviješta sebe kao Spasitelja, u trećem događaju donosi spasenje onomu tko ga traži i u četvrtom događaju obećava raj čovjeku koji ga prepoznaje kao Spasitelja. Kristovo spasenjsko djelovanje nije izuzeto od nijednoga trenutka čovjekova života i ono se nudi svakom čovjeku. Krist se naviješta, po navještaju čovjek ga susreće u životu kao onoga koji mu dolazi ususret, vjerom ga čovjek prihvaća i želi te dopušta da Isus boravi u njegovom životu i na koncu života po Kristovom milosnom djelovanju čovjek ulazi u vječno zajedništvo s Kristom.

Tražim li ja Krista u Svetom Pismu? Dopuštam li mu da djeluje u mom životu ondje gdje me je susreo i dotaknuo?