SVAKODNEVNO U 7:30 Mudro i u miru promatrati znakove
fra Josip Repeša
fra Josip Repeša
ČITANJA:
Otk 20,1-4.11 – 21,2;
Ps 84,3-6a.8a;
Lk 21,29-33
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu: »Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:
Hvaljen Isus i Marija, dobro jutro, dragi brate i sestro! Nastavljamo niz evanđeoskih odlomaka koji nas iz dana u dan pripremaju za posljednje dane ove liturgijske godine. Za koji dan, od nedjelje počinjemo novu liturgijsku godinu, vremenom došašća.
U situacijama koje se u oblicima bljeskova događaju svakodnevno, Majka Crkva nas uči tihom i postojanom kontinuitetu s kojim se osposobljavamo živjeti autentično i vjerno. Svjedoci smo kako nam se često javljaju određeni ljudi, skupine i otvaraju životne teme koje su već prethodno često otvarane i razmatrane. No, njihovi nastupi polaze od stajališta kako se prije njih površno ili nedovoljno posvetila pažnja određenim temama. Od njih bi, pretpostavlja se to isto trebalo biti korjenito učinjeno, puno bolje nego prije.
Nedavno sam, potaknut takvim predstavljanjima i raspravama, razgovarao s nekoliko starijih, iskusnih i jako duhovnih svećenika. Zamolio sam ih za savjet, mišljenje kako se u tim raspravama postaviti, kome dati za pravo i pravilnu pozornost. U tom razgovoru bilo mi je zanimljivo čuti razmišljanje jednog od sugovornika. Svećenik s mnogo godina iskustva, sijede glave i mudrog razmišljanja izrekao je: Sjeti se brate, one rasprave iz Djela Apostolskih, kada su prve učenike doveli pred Vijeće.
Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.« Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
Potrebno nam je mira i mudrosti promatrati sve znakove i tzv. znakove koji će s vremenom ostati ili nestati. Bog će svojim znakovima potvrditi ili demantirati te velike objave. Po plodovima će se prepoznati. Tebi, brate, savjetujem moli i radi na svojoj razboritosti i strpljivosti prepoznati i razlikovati duhove, razlučivanjem prepoznati prave Božje korake i slijediti ih. Vjerujem da bi nam svima ovaj savjet dobro poslužio.