SVAKODNEVNO U 7:30 Mons. Petar Palić: Jesmo li velikodušni i otvorena srca?

ČITANJA:

Iz Prigodnih i zavjetnih čitanja (str. 119.-130.):

2 Sol 3,6-12.16;

Ps 127,1-2;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Riječ Božju tumači mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić:

Udovica je žena obilježena gubicima: izgubila je muža, a s time, prema biblijskom shvaćanju, i materijalnu egzistenciju. Ovisna je o drugima ili, ovisno o dobi, o svojoj djeci ili roditeljima koji se o njoj brinu.

Udovice se u Bibliji smatraju posebno ranjivim osobama. Nije ni čudo da ih se često spominje u istom kontekstu kao i siročad: “Udovice i siročad” su oličenje napuštenih i bespomoćnih.

Današnje Evanđelje također govori o udovici. Isus gleda kako ljudi bacaju novac u hramsku riznicu, odnosno daju svoj prilog za hram. Uz nekolicinu bogataša koji očito znaju kako da drugi vide i čuju za njihov dar, Isus primjećuje siromašnu udovicu koja krajnje skromno prinosi svoju oskudnu žrtvu („dva novčića“). To ostavlja veliki dojam na Isusa. Jer u tom naizgled malom daru, ta udovica otkriva pravu ljudsku veličinu, ali prije svega istinu o vlastitom životu.

Nakon ovoga događaja udovice kod hramske riznice, događaji se nižu dalje: Isus drži svoj govor o svršetku vremena (Marko 13), a navještaj njegove muke počinje ubrzo nakon toga. Činjenica da je susret s udovicom tako važan čini taj događaj pokazateljem Isusove sudbine: “Ova je žena… dala sve što je imala…” (12,44).

To što je udovica učinila poziva sve nas na promišljanje našega djelovanja. Ne trebamo biti vezani za svoju imovinu ili za sebe, već trebamo biti velikodušni i otvorena srca. Postoji toliko primjera o gostoprimstvu siromašnih ljudi koji gotovo ni iz čega u potrepštinama i namirnicama znaju pripremiti gozbu za svoje goste. Takva bi nas velikodušnost mogla postidjeti. Ali to nije sve.

Ovaj događaj s udovicom stavlja pred nas i druga pitanja: Što će ta žena sad? Otići kući i umrijeti? Prositi? I iskreno, jedan dio nas će misliti da je ta žena „izvan sebe“, ili barem neodgovorna. Međutim, Isus ne daje nikakve smjernice ispravnog načina darivanja. On ne kaže: Učenici, uzmite ovu ženu za primjer, pa ako darujete, darujte jednako radikalno kao i ona! Isus u ovoj udovici prepoznaje zapravo svoj život i svoju smrt.

Događaj s udovicom uvod je u stvarnost muke i patnje. U onome što je pred Isusom, on više ne vidi samo gubitak i poraz, nego aktivno predanje. Ono što izgubim dobiva drugačiju kvalitetu kada to razumijem kao dar, kao nešto što ću pokloniti.

Slika udovice predstavlja preobrazbu gubitka, nedostatka, u potpunu predanost. Tako Isus vidi svoj put pred sobom. Tako smo i mi pozvani vidjeti svoj vlastiti put kada se od nas traži najviše.

mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Foto: KTA