SVAKODNEVNO U 7:30 Tajna mrvica
Mons. Bože Radoš, varaždinski biskup / Foto: IKA
Mons. Bože Radoš, varaždinski biskup / Foto: IKA
ČITANJA:
1Kr 11,4-13;
Ps 106,3-4.35-37.40;
Mk 7,24-30
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.
Riječ Božju tumači varaždinski biskup Bože Radoš:
Isus je volio poći u osamu, na mjesta gdje može biti sam sa svojim Ocem. Znao je potegnuti do granice svoje domovine i doći do poganskih krajeva; upravo je to kraj koji danas imamo pred sobom. Ne želi da itko sazna, ali ne može se sakriti i prije nego je fizički došao da granica Izraela, glas o njemu i njegovim djelima već se proširio.
Na granici je, dakle, izabranoga naroda i pogana, samo što ne prijeđe dalje. No, potreban je ‘otvoren granični prijelaz’. Čini se da se prijelaz otvara u jednoj ženi, Grkinji rodom, a porijeklom Sirofeničanki. Ne znamo joj ime, ali znamo što je bitno. Ona je žena koja žudi za Bogom i njegovom snagom.
Malo je likova u Evanđelju koji su tako toplo i lijepo opisani kao ova žena. Očito je dobro informirana o Isusovim putevima; zna gdje se kreće i gdje odsjeda. Žarko ga želi susresti, ne iz puke radoznalosti nego iz najdublje potrebe. Ona je majka bolesnog djeteta, dolazi moliti Isusa, ne za sebe, nego za svoje dijete.
A mi, očito i ova majka, poznajemo Isusa kao čovjeka srca, suosjećanja. Isus je posebno pažljiv kad su u pitanju bolesnici. U tim je susretima posebno nježne ruke i toploga glasa. Blag je i kad su u pitanju žene, bilo grešnice, bilo one koje donose svoju djecu Isus na blagoslov, bilo žene koje trpe bol zbog smrti ili bolesti djeteta. Isus je blizak strancima i strankinjama, ponaša se prema njima kao da su mu najbliži, gotovo ukućani.
U ovom evanđeoskom odlomku sve je to u jednoj osobi, ženi, majci. A Isus ne odgovara opisu koji smo maločas iznijeli. Djeluje tvrdo, gotovo neuljudno. Danas smo pozvani ući u kuću u kojoj boravi Isus i biti dio ovoga dijaloga. Majka moli za svoju kćerkicu. Ona je njezin život, pa i više od vlastitoga života, zato je ovo molitva života.
Osluškujemo igru tvrdih riječi koje udaraju u srce. Ne smijemo brzo zaključivati jer tek završetak otkriva pravu istinu, daje odgovor. Kod Boga je uvijek tako. Tvrde riječi su kao malj koji probija put do srca. Treba proći kroz ženino srce.
Žena, majka ima snažnu intuiciju da ‘ispod tvrde, ugažene zemlje teče bistra rijeka, samo što ne izbije na površinu’. Na tvrde riječi ima odgovor poniznosti i ustrajnosti: ‘ali i psići ispod stola site se mrvicama koje padaju sa stola’. Ona ne traži ‘biti za stolom’, pokazuje da su joj dovoljne mrvice. Ona naslućuje ‘tajnu mrvica’. Bog i u mrvicama daje cijeloga sebe. Ništa manje ne daje! One su obilje, dostatne za sitost.
Za Isusa je ova žena otvorena granica, sada može prijeći prema strancima, poganima. Prema onima koji su potrebni njegovih mrvica, potrebni Boga koji spašava.
Možda se i nama Bog danas daje u ‘mrvicama’. Imajmo poniznu vjeru ove žene i spoznajmo kako nam u ‘njima’, mrvicama, daje cijeloga sebe.
Možda je danas ‘mrvica’ hostija koja pada sa stola Euharistije. Zauzmimo svoje mjesto ‘ispod stola’. Neka nas nahrani i budimo kao ova žena ‘otvoren granični prijelaz’, – otvoren prema drugima, onima kojima Isus želi doći i nahraniti ih mrvicama.