SVAKODNEVNO U 7:30 Milost se može propustiti

Liturgijska čitanja:

2Kr 5,1-15a;

Ps 42,2-3; Ps 43,3-4;

Lk 4,24-30.

Tekst evanđelja:

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Božju tumači o. Danijel Hranilović, grkokatolički svećenik:

Draga braćo i sestre,

Ulazimo u treći korizmeni tjedan. Jučer smo u evanđelju promatrali Isusa na zdencu, u susretu sa Samarijankom – ženom koja nije bila židovskog podrijetla. Upravo njoj Isus objavljuje da je on Mesija. Upravo njoj daje živu vodu. I ona prima i otvara se. Prepoznaje dar. Danas pak, u Evanđelju po Luki, Isus dolazi u svoj zavičaj. Među ljude koji ga poznaju od djetinjstva. Ondje gdje bi očekivao blizinu i razumijevanje – doživljava odbacivanje. „Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju“, kaže. Dva prizora, jedan do drugoga. Jučer otvoreno srce izvan Izraela. Danas zatvoreno srce među „svojima“. Bog djeluje izvan granica. Njegova se milost ne zatvara u narod, u skupinu, u privilegirani krug. Bog djeluje ondje gdje nalazi vjeru. Isus nije poslan samo jednima, odabranima. On je kao dar poslan svima. U Posnom triodu bizantske tradicije često se ponavlja snažan poklik koji duboko odgovara današnjoj poruci: „Ne zatvorimo vrata srca svoga, braćo, nego ih otvorimo pokajanjem; kako bi primili Krista koji dolazi spasiti duše naše.“

Današnji psalam moli: „Pošalji svjetlost svoju i vjernost svoju.“ Psalmist zna da mu treba Božje svjetlo. Nazaret ne traži svjetlo. On misli da ga već posjeduje – i zato ostaje zatvoren. Korizma je vrijeme u kojem nas Crkva poziva preispitati vlastito srce. Jesmo li žedni Boga poput Samarijanke ili sigurni poput Nazareta? Tražimo li svjetlo ili mislimo da već sve znamo? Postoji li u nama skrivena misao da smo mi bliži Bogu od drugih?

Ovo se lako prepoznaje u svakodnevici.

U župi možemo pomisliti: ovo je „naša“ zajednica. A onda dođe netko nov, netko drukčiji, netko s drugačijom životnom pričom – i u nama se pojavi distanca. Jesmo li zajednica otvorenog srca ili zatvoreni krug? U obitelji je to još osjetljivije. Koliko puta ne čujemo jedni druge jer mislimo da se već poznajemo? Koliko puta odbacimo riječ supružnika, roditelja, djeteta – jer mislimo da znamo što će reći? „Prorok u svom zavičaju“ može biti i netko iz naše kuće.

Ako je Krist poslan svima, onda ni mi nismo poslani samo „svojima“. Poslani smo ondje gdje živimo – u obitelj, u župu, na radno mjesto – ali i prema onima koji su drukčiji, udaljeni, zaboravljeni. Zato je i tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini bio više od materijalne pomoći. To je bio znak da Crkva ne poznaje zatvorene granice. Ako je Krist dar svima, onda i mi nosimo odgovornost jedni za druge. Solidarnost širi srce, a otvoreno ono postaje izvor ljubavi. Post, molitva i milostinja imaju upravo taj cilj: učiniti srce prostranim. Jer post nas tada oslobađa sebičnosti. Molitva nas uči vapiti: „Pošalji svjetlost svoju.“ Milostinja nas uči gledati drugoga kao brata.

U Nazaretu Isusa odvode na rub brijega. No evanđelje kaže: „On prođe između njih i ode.“ To je dramatična slika. Evanđelist kaže nešto jednostavno i snažno: „On prođe između njih i ode.“ Isus ne prestaje biti Spasitelj zato što je odbačen. On nastavlja svoj put. No, Nazaret propušta milost.

Možda je to najteža misao današnjeg evanđelja: milost se može propustiti. Ne zato što je Bog ne daje, nego zato što je srce zatvoreno. Zato nas ovaj korizmeni dan poziva na jednostavnu, ali duboku molitvu: Gospodine, učini moje srce otvorenim. Oslobodi me potrebe da te posjedujem. Nauči me tražiti tvoje svjetlo. Daj da budem svjedok tvoje milosti – u svojoj obitelji, u svojoj župi, prema svakome čovjeku. Jer Krist nije poslan samo jednima. I mi nismo poslani samo „svojima“. Poslani smo svima otvorena srca ispunjenog ljubavlju. Amen.