SVAKODNEVNO U 7:30 Mesija – čuvar Božjeg naroda

ČITANJA:

Ez 37,21-28

Otpj. pj. Jr 31,10-13

Iv 11, 45-56

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! «

To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup, bibličar te župnik Župe BDM Kraljice Svete Krunice u Remetincu:

Zanimljivo je, dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, kako započinje evanđelje ove subote: »Mnogi židovi (…) povjerovaše u nj (Isusa). A neki od njih odu farizejima (…) Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće: Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja« (Iv 11,45-48). Današnje evanđelje, naime, kreće u tako lijepom, pozitivnom tonu. Isus čini velika znamenja. Glavari svećenički i farizeji to kao da potvrđuju, priznaju. Isusova djela ne mogu se više sakriti. Djela Njegovih učenika ne mogu se više sakriti. Kao da će svi napokon priznati da je Isus obećani Mesija, Spasitelj. No, obećani Mesija nije onakav kakvim su Ga neki očekivali, zamišljali. Nije kralj koji će silom i snagom zaratiti protiv zmaja ovoga svijeta i zbaciti ga s vlasti. Neće zaratiti s Rimljanima. Neće imati pretenzije na carsku vlast. Isusova se borba mora dogoditi u našim srcima, a oružje su naša vjernost i ljubav, žrtva i služenje. To je Isusovo oružje, i to je jedino oružje koje nam On želi dati. Kao da su i glavari svećenički to shvatili.

Zanimljivo je da će upravo Veliki svećenik one godine razbiti početnu euforiju današnjeg evanđelja i prizvati najtamniju atmosferu u Ivanovom evanđelju: »Ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« (Iv 11,50). No, važne su i riječi u nastavku: »To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova« (Iv 11,51). Zaustavio bih se, dakle, na riječi Veliki svećenik. Jedna od najvažnijih zadaća Velikog svećenika je, naime, jednom godišnje prinijeti žrtvu za grijehe naroda, junca kao žrtvu na oproštenje grijeha svoje obitelji i jarca kao žrtvu Bogu na oproštenje grijeha naroda (Lev 16). Zanimljivo je da će upravo Veliki svećenik Kaifa imati tu ulogu da vodi glavne optužbe protiv Isusa. Upravo će uloga Velikog svećenika biti da prinese Isusa kao žrtvu za narod i da raspršene skupi u jedno, piše: »Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno« (Iv 11,52). Sakupiti sve u jedno bila je upravo najdublja Isusova želja na posljednjoj večeri: »da svi budu jedno« (Iv 17,21).

A tko je jedini koji može sakupiti Božji narod u jedno? Mojsije će sakupiti raspršene Izraelce u jedan narod po izlasku iz egipatskoga ropstva i pločama Božjega zakona. Potom će ulogu čuvanja jedinstva oko jednoga Božjega Zakona imati izraelski suci, proroci i kraljevi. Čuvar pak jednoga Božjega naroda oko novoga Zakona imat će naš Gospodin, Mesija – Pomazanik, čuvar novoga Zakona potpisana vlastitom krvlju u pashalnom otajstvu svoje muke i smrti na križu. Divna djela Isus učini. To su potvrdili čak i farizeji i pismoznanci, kako vidjesmo s početka današnjeg evanđelja. Ali ništa je to prema onome što Isus kao Mesija mora učiniti kako bi sve skupio u jedno. To je ono duboko otajstvo koje ćemo pobožno i s dubokim poštovanjem razmatrati u Velikom tjednu kao posljednjom pripravom na otajstvo Uskrsa, a započet ćemo ga na dan Cvjetnicu svečanom procesijom pjevajući: »Hosana, Davidovu sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Izraelov kralju, hosana u visini!«.