SVAKODNEVNO U 7:30 Marija uzor i slika za oblikovanje vlastitog života

ČITANJA:

vl.: Post 3,9-15.20;

Ps 98,1-4;

Ef 1,3-6.11-12;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Božju tumači vlč. Matija Pavlaković:

Dragi slušatelji!

Na polovini našega adventskog hoda, Crkva nas poziva da zastanemo s Marijom, izabranicom iščekivanja i prihvaćanja, uzornom učenicom koja nam pokazuje kako nam se valja pripremati za Kristov dolazak.

Ponekad nam se učini da Zlo nadvladava Dobro. Kada gledamo sve nevolje u koje ljudi jedni druge uvlače, kada vidimo i osjetimo zloću djela koje ljudi jedni drugima čine, kada osjetimo djelovanje zla na vlastitoj koži, vjerujem da se i sami pitamo dokle će tako biti, kamo nas sve to vodi. Ima li zlo kraja? Toliki ratovi, krvoprolića, uništavanje naroda, izgladnjivanje i osiromašivanje bijednih i siromašnih, uništavanje Zemlje i živih vrsta. Sebičnost, zavist, gramzivost, laž i tolika druga zla događaju se oko nas, a mi kao da ništa ne možemo. Ma koliko se trudili činiti dobro, ma koliko nastojali utjecati na druge i poticati ih i vlastitim primjerom i riječju izgleda nam kao da zlo “guši” dobro, ne dopušta mu rasti i razvijati se.

Istovremeno, Crkva pred nas stavlja Mariju kao uzor i sliku prema kojoj nam valja oblikovati vlastiti život. Još nekako možemo zamisliti kako izgleda nasljedovati je u nekim drugim njezinim kvalitetama, ali nasljedovati je u bezgrešnosti za nas je nezamislivo, a još manje ostvarivo. Problem na koji nailazimo jest nezamislivost svijeta bez grijeha. U naše shvaćanje svijeta i razumijevanje međuljudskih odnosa nužno ubrajamo grijeh. Čak i kažemo kako je ljudski griješiti. Prihvaćamo grijeh kao normalnu stvarnost i normalno stanje svijeta. Nekako nam izgleda normalnim kada ljudi jedni druge mrze i jedni drugima smišljaju spletke. Normalno nam izgleda kada slušamo vijesti o ratovima i ubojstvima. Crne kronike na stranicama dnevnih listova dio su normalne stvarnosti u kojoj živimo. Često je od naših misli i naših srdaca daleka ideja i zamisao kako je stanje grešnosti nenormalno ili bolje reći abnormalno stanje.

Svetkovimom Bezgrešnog začeća Crkva pred nas stavlja dogmu vjere kojom se tvrdi da je Marija bez grijeha začeta. Marija je od samog njezina početka očuvana i izuzeta od sveopćeg zakona grijeha kojemu temelje nalazimo u ljudskoj neposlušnosti pjesnički opisanoj na prvim stranicama Biblije. Iako se situacija ljudi nakon izgona iz raja zemaljskog čovjeku čini bezizglednom, za Boga to nikako nije kraj. On čovjeku i dalje nudi suradnju i mogućnost popravka “nepopravljive” štete učinjene u odnosima Bog – čovjek, čovjek – čovjek, čovjek – stvoreni svijet. Još nije sve izgubljeno. Još ima šanse. Ta poruka “praevanđelja” odzvanja još i danas nad mnogovrsnim grijesima i prijestupima koje čovjek čini.

U bezizglednosti svijeta u kojem živimo Marija stoji kao lik sasvim drukčiji od nas običnih ljudi. Njezina bezgrešnost izvor je naše nade kako je još uvijek moguće isplivati iz svijeta zla i grijeha. Njezin odgovor Anđelu na navještaj Božje riječi omogućio je početak razvoja Dobra na radost svim ljudima. Naravno da Dobro ne dolazi na svijet bez muke i patnje, naravno da Dobro pati od rana koje Zlo zadaje i kojim ga guši. Marija, premda izuzeta od grijeha, nije izuzeta od boli i patnje. I Marija se sama pita u bezizglednosti situacije u kojoj se nalazi: Kako će to biti …? Odgovor koji od anđela čuje rađa vjerom u njezinom srcu i uključenjem u Božji plan spasenja. Spremnost slušati Božju riječ i izvršavati je temeljni je stav kršćanina u ovom “bezizglednom” svijetu. Stati na Božju stranu, svrstati se na stranu dobra, ma kako ono neugledno i bezizgledno izgledalo. Pružiti šansu i mogućnost razvijanja dobru svojim pristankom na suradnju s Bogom.

Bezgrešna Djevica od samog svog početka temelj je novom i boljem svijetu, Božjem svijetu. Njezin primjer otvara i nama mogućnost shvatiti kako se ipak, unatoč mnogim protivštinama i nevoljama valja prikloniti Bogu, njegovoj volji i pristati surađivati s njim. Pitanje je izbora, pristanka i suradnje. Surađivati s Bogom i uključiti se u njegov plan prema kojem dobro pobjeđuje ili se utopiti u zlo i grijeh koji vode propasti.

Današnjom svetkovinom zahvaljujemo Bogu što je Majku svoga Sina izuzeo od sveopće grešnosti i dao nam je za uzor vjerničke poslušnosti. Svjesni svoje grešnosti, prihvaćamo zahvalno oproštenje istočnog i drugih grijeha, ponizno spremni da budemo u svojim životnim okolnostima sluge i sluškinje Gospodnje. Tako neka bude.

AMEN.