SVAKODNEVNO U 7:30 Marija pokazuje put u nebo

Čitanja:

Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab;

Ps 45,10b-12b.16;

1Kor 15,20-27a;

Lk 1,39-56

Tekst evanđelja:

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Marko Trogrlić:

Danas slavimo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Po Mariji, učini nas Crkva, i po njezinu slobodnome „da” Božjemu planu spasenja, po njezinu slobodnom i poniznom „neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1, 38), nastalo je „spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!” (Otk 12, 10). I zbog svega toga Bog je nije mogao napustiti, Bog joj je „pripravio sklonište”, Bog ju je uzdigao, uznio i postavio u svoju slavu kao „kraljicu u zlatnoj odjeći”, kako to lijepo pjeva u liturgiji današnji Psalam. Da, svemogući i vjekovječni Bog je Bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svojega Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa (Zborna danje Mise na svetkovinu Velike Gospe). To je otajstvo koje danas slavimo, to je istina vjere koju kao sinovi i kćeri Katoličke crkve ispovijedamo, to je stvarnost kojoj se danas tako duboko radujemo! „Pripravljeno sklonište” za Mariju nebeska je slava u koju je ona dušom i tijelom uznesena. Doista, ona, Marija, „neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskog života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara (usp. Otk 19, 16) i pobjednikom nad grijehom i smrću” (LG 59).

Tako se upravo u Marijinu uznesenju na nebo u potpunosti ispunilo ono što je ona sama izrekla u svojemu odgovoru na Elizabetin pozdrav, u svojemu Veliča koji smo čuli u današnjemu svetom Evanđelju: Bog je pogledao na neznatnost službenice svoje i velika joj je djela učinio Svesilni čije je ime sveto, čija je dobrota od koljena do koljena nad onima što se njega boje, koji je raspršio oholice umišljene, koji je silne zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne… (usp. Lk 1, 46-55).

U Mariji se u potpunosti ostvarilo i ono o čemu nam govori i sveti Pavao u drugome čitanju na svetkovinu Uznesenja Marijina. Govoreći, naime, o uskrslome Kristu kao o „prvini usnulih”, on zaključuje da će jednoga dana svi oni koji u njega vjeruju imati udjela u njegovoj proslavi: „prvina Krist, a zatim koji su Kristovi” (usp. 1 Kor 15, 20-26). A među onima koji su Kristovi, prvo mjesto pripada Mariji, Bezgrješnoj Djevici, jedinoj od svih stvorenja u kojoj sjaj milosti Božje nikada nije bio nagrđen sjenom ikakva grijeha (usp. LG 61).

Marijino uznesenje na nebo predstavlja nam našu buduću stvarnost, stvarnost za kojom svim svojim bićem čeznemo, a to je da postignemo najvažniju i najtemeljniju svrhu svega našeg života: život vječni, da zajedno s Marijom i sa svima svetima uživamo vječnu slavu u Bogu, zadobijemo ono „sklonište”, ono mjesto koje je Gospodin Bog pripravio prije postanka svijeta svima onima koji ga ljube (usp. 1 Kor 2, 9)! Žarko želimo da Gospodin i s nama učini ono što je već učinio s Marijom, „početkom i slikom konačnog savršenstva njegove Crkve i putokazom nade i utjehe nama, njegovu putničkom narodu” (usp. Predslovlje danje Mise na svetkovinu Velike Gospe).

Marija je ona koja nam pokazuje put u nebo, a Marijino uznesenje na nebo pokazuje nam da je Bog u kojega mi vjerujemo Bog koji „silne zbacuje s prijestolja, a uzvisuje ponizne”, Bog koji „gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne”. Ona nas uči ispravnomu stavu prema tome Bogu – a to je stav bezrezervne vjere, vjere u Boga koji nikada ne iznevjerava čovjeka, nego ga čini sretnim i blagoslovljenim i na ovome svijetu, a onda i u vječnosti. Marijino uznesenje na nebo poručuje nam da Bog pobjeđuje baš po onima i u onima koji su mu vjerni.

Pomogao nam svima na tome putu vjere zagovor Blažene Djevice Marije na nebo uznesene kako bismo svi jednom prispjeli k slavi uskrsnuća (Popričesna danje Mise na svetkovinu Velike Gospe). Amen.