SVAKODNEVNO U 7:30 Ljubav se događa po susretu s Bogom, s osobom

ČITANJA:

Kol 1,21-23;

Ps 54,3-4.6.8;

Lk 6,1-5

Tekst evanđelja:

Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«

Riječ Božju tumači p. Jure Josipović:

Niti jedan poklon – dar kojega dajemo osobi koju volimo, nije smisao samome sebi. Poklon uvijek služi kao sredstvo koje bi još više istaknulo međusobnu povezanost ljudi i ne bi voljeli da nas ljudi ljube samo zbog toga što ih darujemo lijepim poklonima, a i mi sami dobro znamo da ljubiti nekoga nećemo samo zbog poklona. Besplatni dar svakako može pomoći izgraditi možda narušen odnos i često je poklon stvar estetike i uljepšavanja, ali nikako mu ne može biti temeljom, jer temelji su puno dublji i nisu oni kojima je estetika bitna već su tu da budu pouzdani.

Baš zato poklon Božjega zakona želi svima nama pomoći da izađe iz nas ono temeljno Božje zvanje na ljubav i službu. Osim što u današnjem evanđelju možemo spoznati i Isusovo Božanstvo, kada kaže da je „Sin Čovječji gospodar je subote!”, možemo spoznati da i na najbolji način iščitava Božja upustva. Čita s razumijevanjem. Shvaća Zakon i razumije ga u njegovu temelju, a ne samo površinski. Jer u temelju Božjega stvaranja, ono što je ponukalo Boga da sve stvori, jest ljubav. Ljubav se ne događa po čitanju Zakona, već po susretu s osobom, s Bogom.

Površnim držanjem riječi Zakona stvaramo sebi lažnu sigurnost, koja ne svjedoči ispravno o našem dobrom međusobnom odnosu, a napose ne o odnosu prema Bogu. Svakako da na neki način čovjek želi olakšati svoj vjernički život i držati se ispravnoga rukohvata koji bi nas ispravno usmjeravao u našem vjerničkom životu. Sigurnost nam je i potrebna jer bez nje na neki način ne znamo djelujemo li ispravno. Ali u površnom životu, koji na neki način izbjegava se susresti s dubinom, odnosno s onim suštinskim važnim, nema niti mogućnosti da verificiramo svoje putove.

Zato Isus inzistira u današnjem evanđelju da čitamo s razumijevanjem: „Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?”. Želi da i mi čitamo svakodnevnicu s razumijevanjem, jer bez takvoga pristupa nikada nećemo saznati što je pjesnik htio reći, odnosno kako je Bog zamislio da živimo. Svakodnevnica na neki način verificira naše znanje o Bogu. Koliko je ono površno ili duboko, dolazi do izražaja kada treba nekome iskazati ljubav, ili kako to vidimo u današnjem odlomku, kada treba dopustiti da se netko susretne s Bogom.

Neka nam nikada ne dosadi iščitavati što nam Bog govori, ali ono što zaista govori. Nije dovoljno površinski spoznati Boga, nego i duboko ga i u svoje srce ukorijeniti, da nas njegovo božansko biće vodi putevima ljubavi.