SVAKODNEVNO U 7:30 Ljubav – ključ vrata Kraljevstva nebeskog

ČITANJA:

2Sol 1,1-5.11b-12;

Ps 96,1-5;

Mt 23,13-22;

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.« »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.«

»Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar:

Braćo i sestre, pismoznanci i farizeji zaslužili su od Isusa svojim ponašanjem oštre riječi. Između ostalog, on im kaže: licemjeri! Licemjer je osoba koja mjeri tuđe lice prema određenim kriterijima kojih se ni sama ne drži, nego se pretvara, a svoje pravo lice skriva. Licemjer nema lijepo lice, koje bi zračilo vedrinom, dobrotom i čistoćom. A upravo takvo lice smo pozvani imati, lice koje odražava ljepotu lica Isusa Krista, našeg Spasitelja! To je privlačno Lice, puno dobrote i milosrđa, lice koje zrači istinom, autentičnošću. Isus se kao Učitelj prvi drži svega što nas kao svoje učenike poučava. On prvi nosi svoj križ i umire na njemu za nas, pa nas može i pozvati da i mi koji želimo biti Njegovi učenici svoj križ nosimo.

Svojim milosrdnim Licem, svojom Žrtvom na Križu Isus otključava i otvara Vrata Kraljevstva nebeskog. Ključ tih Vrata je autentična Ljubav, spremna na Žrtvu. Upravo na takvu ljubav smo i mi, kršćani, pozvani. Ne da kraljevstvo nebesko drugima zaključavamo svojim mrkim licem, nego da ga drugima otključavamo i širom otvaramo svojom dobrotom. Onaj koji se trudi tako živjeti zaslužit će pohvalu suprotnu osudi koju su nažalost zavrijedili pismoznanci i farizeji.

Kako bi lijepo bilo čuti od Gospodina ove riječi: „Blago tebi, koji imaš lice Kristovo! Otključavaš kraljevstvo nebesko pred ljudima; sam ulaziš, a pozivaš i druge da uđu!“ Ova divota ispunit će se na svakom koji se iskrena srca moli i trudi svojim bližnjima odraziti Kristovu ljubav. Ubrojimo se i mi među one koji će zaslužiti ovakvu pohvalu! Koje li radosti kad jednom dođemo u Nebo, a onda u njemu ugledamo i osobe kojima smo pomogli doći u Nebo. Prema tom radosnom Cilju hodimo i danas, amen!