SVAKODNEVNO U 7:30 Lijepo je biti Božji sluga

ČITANJA:

od dana: Mudr 2,23 – 3,9;

Ps 34,2-3.16-19;

Lk 17,7-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Dragi prijatelji, Gospodin vam dao mir!

Koliko nam god današnje evanđelje bilo jasno u svojoj britkosti i njegovoj logičnosti u jednom međuljudskom kontekstu donosi nam zaista neobičnu poruku koju čitamo između redaka. I stvarno, tko bi se ovako ponašao prema svom sluzi na način na koji se ponašao njegov gazda? Svatko normalan. To mu je posao, pošteno zarađuje plaću i radi ono što mu se govori. Sve apsolutno u redu i ništa se ne bi trebalo nadodati. Kao jedna lijepa poslovna idila. No, idemo ponovno postaviti pitanje: Tko bi se ovako ponašao prema svom sluzi na način na koji se ponašao njegov gazda? Dolazi li nam išta na um? Da. Upravo to. Bog. Bog dragi moj prijatelju se ponaša tako prema svojim slugama. Onaj koji je sve stvorio i svakomu dao njegovu zadaću prvi je za nas pripremio svoj stol od, samo primjera radi, sedam sakramenata na koji se mi možemo prvi pogostiti njime, a tek onda da on dođe na naplatu.

Nadalje, prvi je on za nas pripremio stol čovjeka pored mene i njegove priče. I kako je važno onda u tim darovima prepoznati Boga i ne uzimati zdravo za gotovo tu epohalnu šansu sudjelovanja u nečemu što je njegovo. Koristeći citat sv. Pavla “A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije”, nalazimo utočište da je jako lijepo biti Božji sluga, a ne poslušnik nekih slijepih obzira. Nakon rečenog, pokušajmo si samo dočarati razinu čežnje koju Bog ima prema nama dok nam odzvanja taj lijepi imperativ da dođemo i brzo sjednemo za stol. Jer u tom brzom sjedanju uočavamo bezvremensku žudnju za što tješnjim prianjanjem prema onome što je za stolom. A Bog kao Bog, nikada neće uskratiti svoga gurmanskoga načina izražavanja ljubavi prema nama. Ta on najbolje zna kako zasititi svoga slugu. On neka vas i blagoslovi!