SVAKODNEVNO U 7:30 Liječnik duše i tijela

ČITANJA:

Heb 3,7-14;

Ps 95,6-11;

Mk 1,40-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«. Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić:

U to vrijeme, znano nam je, da su gubavci morali biti udaljeni iz zajednice. Još nedavno dok je i u naše vrijeme vladala pandemija mnogi ljudi bili su izolirani kako ne bi sami postali klasterima. To jest izvorima zaraze za druge. U naše vrijeme trebalo bi izdržati koji tjedan i brzo se vratiti u svakidašnji životni trenutak i trenutne životne obveze, a u vrijeme u kojem je živio i djelovao Isus to nije bilo tako. Gubavci su skoro pa trajno bili udaljeni iz zajednice.

Zato je dirljiv primjer ovoga neimenovanog gubavca kako kleči na koljenima i moli Isusa da ga očisti. Njegov stav odraz je njegove poniznosti. Zastanimo razmišljajući o ovome trenutak, podsjetimo da se nalazimo na kraju prvog poglavlja Markovog evanđelja, a to znači još u početku Isusovog javnog djelovanja. Isus je do sada ozdravio Petrovu punicu (usp. Mk 1, 29-31), kasnije i mnoge bolesne koji su mu dolazili i iz njih izgnao zloduhe (usp. Mk 1, 32-33), a sada još jedanput potvrđuje bitnu odrednicu svoga života među ljudima – da je on liječnik! Liječnik duše i tijela.

Spasitelj Isus koji uvijek želi naše dobro spreman je uvidjeti gubavca, njegove rane i nečistoće. U njegovim je rukama uvijek lijek koji je njemu potreban. Važan je trenutak ovo u životu gubavca: sad ili nikad. Isus pun samilosti, svjestan ljudske nevolje, pruža svoju milosnu ruku ovome nesretnome čovjeku. Njegovo tijelo biva očišćeno tom milosnom rukom. Zamislimo sreće ovoga čovjeka koji napokon biva očišćen, vraća mu se općeljudsko dostojanstvo. Sad mirno može u susret drugim ljudima od kojih je morao bježati. Trenutak njegove velike sreće nije mu dopustio do kraja poslušati Isusovu molbu, a to je da nikome ne kazuje za ovaj susret.

Tako je to nekada u životu Isusa i njegovih učenika. Njihova želja da rade ponizno i daleko od očiju javnosti, da dopuste da se glas proširi po istini i pravdi, a ne po ljudskim mjerilima biva neostvarena želja. Neostvarena želja koja je možda pripomogla da izazove veći bijes kod tadašnjih pismoznanaca, farizeja, velikosvećenika…

Ovakva želja ostaje i danas aktualna, vjernici koji su dodirnuti milosnim dodirom trebaju biti i ostati sol zemlje, a to znači nenametljivo djelovati u ovome svijetu. Ponizno i jednostavno vršiti Božje zakone i u duh današnjega svijeta udahnjivati evanđeosku radosnu vijest.

Gubavac je imao samo jednu priliku, a mi danas imamo svakodnevnu priliku susresti Isusa. Gdje? U svetim sakramentima! Ponajviše u sakramentu ispovijedi i presvete euharistije. U euharistiji možemo pronaći pravi lijek za naše ljudske nedostatke i za nadvladavanje malih padova.

Molitva:

Isuse, milosni liječniče duše i tijela, molimo te dodirni svojoj rukom i naše živote. Ozdravi nas od gube današnjice, dangube. Da dan ne gubimo u ispraznostima i zadovoljavanju trenutnih životnih potreba koje su nam najčešće nepotrebne. Amen.