SVAKODNEVNO U 7:30 Kruh iz Isusovih ruku

ČITANJA:

1Iv 4,7-10

Ps 72

Mk 6,34-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vidje Isus silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu. A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«

A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovijedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Robert Radić:

Isus je poslao svoje apostole na misiju propovijedanja kraljevstva nebeskoga i djelovanja nad nečistim dusima i bolestima pod njegovom vlašću. To je njihova prva misija, novicijat učeništva u poslanju svijetu. Nakon povratka oni su došli Isusu kako bi mu rekli što su sve vidjeli da se čini pod njegovim autoritetom. Sigurno su u duši nosili oduševljenje i ispunjenost svoga zvanja te ujedno i začuđenost djelovanjem koje nadvisuje njihove snage, a ima izvor u Isusu. Svjestan da su umorni, Isus ih šalje na odmor. Ljudi su ih vidjeli kako idu na odmor te su krenuli za njima. Prepoznaju ih dok odlaze, a kolika li je samo bila snaga prisutnosti dok su bili s njima!

Mnoštvo koje je nagrnulo predstavlja za učenike velik zahtjev. U tom trenutku izlazi Isus i njegov pogled pada na taj silan svijet. U njemu se javlja žaljenje, suosjećanje s narodom. Prepoznaje njihovu duhovnu izgubljenost te kao otac govori djeci, objašnjava i odgovara na sva njihova traženja i pitanja. Na prvom mjestu on ih uči, stalo mu je da su poučeni u istine Božjega Kraljevstva. No, kako dan odmiče a ljudi u pustom kraju postaju gladni za učenike je najbolja opcija da Isus završi s naučavanjem kako bi ljudi mogli otići do okolnih sela i pobrinuti se za sebe.

Ali, pred njih Isus stavlja veliki zahtjev – da ih sami nahrane s ono malo što su imali – pet kruhova i dvije ribe. Isus to prima, uzima u svoje ruke, svoj pogled usmjeruje prema nebu i moli blagoslovnu molitvu nad kruhom i ribama. Svoj pogled usmjeruje prema Ocu da blagoslovi prinos naroda. Kao pravi domaćin želi nasititi svoje uzvanike. Učenici su se sigurno osjećali naivno gledajući malo kruha i ribe u ruci prema tolikom narodu koji je trebalo nahraniti. No, jeli su svi i nasitili se. Ne samo da su uspjeli se najesti, nego je i ostalo.

U Isusovim rukama malo postaje mnogo. On traži da mu se preda ono što se ima, koliko god bilo, i to blagoslivlja. U njegovim rukama je izobilje, iako se može činiti da je to nedostatno, Isus prima baš ono što mu se dade cijelim bićem. Njegovo čudo je djelo milosrđa u kojem pokazuje svoju ljubav prema čovjeku. Kruh je plod Božjeg milosrđa. Nakon slušanja Boga i njegove riječi slijedi blagovanje. Pravi put zadovoljenja vlastitih potreba je poslušnost Božjoj riječi. Isus je Gospodin, Kyrios, on je isti onaj Bog koji je u Mojsijevo vrijeme uzrokovao da mana pada s neba. Nije bio prihvaćen u rodnom zavičaju, jer su „znali“ tko je on, ali u pustom kraju upoznaju ga oni koji ga traže i gladuju za istinom.

Ima li u mojoj računici Isusova udioništva? Što sam ja predao u Isusove ruke?