SVAKODNEVNO U 7:30 Kršćanski identitet - hvaliti Boga i svjedočiti!

ČITANJA:

Heb 10,19-25;

Ps 24,1-4b.5-6;

Mk 4,21-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Unosi li se svjetiljka da se pod sud stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«

I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Isus u evanđelju govori mnoštvu: „Unosi li se svjetiljka da se pod sud stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?“ Isus se pojavio i došao jer želi svijetliti i želi biti svjetlo svijeta. Kad Isus zbori i govori, na čovjekovo se srce izlijeva rosa i milost. Svijet koji se susretao s Isusom i nesvjesno je osjećao obasjanost svjetlom. Isus im jednostavno govori načinom i rječnikom današnjih medija. Proglasi nešto skrivenim, tajnim, možda i iz straha pred ljudima, odmah će svi napeti uši, početi istraživati o čemu je riječ. Upravo ono što se želi sakriti od ljudi, postat će svima doskora poznato. I što pojedinac želi od drugih sakriti, s vremenom će ipak proizvesti toliko dima i prašine, da će ljudi tražiti, odakle i zbog čega to. Kao da im Isus želi reći: nema mogućnosti da čovjek umakne istini vlastite osobe. Čovjek mora biti i živjeti ono što jest. Tako i Isus. Tu više nema straha za vlastitu osobu, nemoguće je zatrti punu istinu. Istina ostaje, ona čovjeka nadrasta i nadživljuje. Isusov skromni i ponizni put jest put objave svjetla svijetu. Isus govori da tko ima uši da čuje, neka ih otvori da ispravno čuje. Isplati se otvoriti oči i uši, a promašeno je ne čuti što Isus govori. Isus stoji pred nama, imamo oči i uši, i trebamo ih otvoriti. Bog nije sitničav. On će obilato nagraditi naš posluh, povjerujemo li Isusovoj riječi i otvorimo li se njegovom svjetlu.

Isus ponekad moli apostole za pozornost kako bi poslušali njegov nauk; ponekad ih poziva kako bi im ponovno nasamo objasnio neku prispodobu ili ih upozorio da ne smetnu s uma neki događaj iz kojega moraju izvući neku pouku, budući da primaju blago u ime cijele Crkve za koje će morati odgovarati. Pazite na ovo što slušate…, govori im u jednoj prigodi. I daje im ovu pouku: Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Sveti Ivan Zlatousti govori: „Onomu koji ima želju i gorljiv je pružit će mu se sva pomoć koja ovisi o Bogu; ali onaj koji nema ni ljubavi, niti je gorljiv, niti čini ono što o ovisi o njegovim snagama, neće mu se dati ni ono što ovisi o Bogu. Jer i ono što ima – kaže Gospodin – oduzet će mu se; ne zato što će mu to Bog oduzeti, već zato što nije sposoban primiti nove milosti“.

Tko ima, dat će mu se… Temeljna je to pouka za unutarnji život svakoga kršćanina. Onomu koji se odaziva milosti dat će mu se još više milosti i imat će više; ali onaj koji ne čini ništa kako bi nadahnuća i pomoć Duha Svetoga urodili plodom, svakim će danom biti sve siromašniji. Oni koji su trgovali talentima, primili su još veće bogatstvo, no čovjek koji je zakopao svoj talent, izgubio ga je. Unutarnji je život, poput ljubavi, predodređen da raste: «Kažeš li dosta, već si mrtav»; uvijek traži napredak, odgovor i otvorenost za nove milosti. Kada se ne napreduje, nazaduje se.

Što je život svakog kršćanina? Hvaliti Boga i svjedočiti! To je naš identitet – hvaliti Boga i svjedočiti. Zato dragi slušatelji! Odgovorimo sami sebi! Jesmo li svi­jetlo svijetu? Jesmo li svjedoci Boga? Ili se je možda naša svi­jeća ugasila? Ili smo možda s njom pobjegli u zakutak pod sud, pod postelju, da nas nitko ne vidi? Ili smo možda, svojim lošim životom, još i na sablazan, pa ljudi, zbog nas hule na ime Božje? Natopimo svoj život usrdnom molitvom i zahvaljujmo Bogu što nas poziva da i mi budemo oni koji će posvjedočiti za Svjetlo, za Istinu!