SVAKODNEVNO U 7:30 Kroz kajanje i pokoru dolazimo k sebi

ČITANJA:

Mih 7,14-15.18-20;

Ps 103,1-4.9-12;

Lk 15,1-3.11-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«

»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«

»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«

»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’

Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre!

Započeli smo ovaj tjedan gledajući Isusa, preobraženoga, odjevenoga u haljine najsjajnije, najsvečanije, čuli smo glas Očev koji je potvrdio da je On Sin ljubljeni! Išli smo i za svojim obraćenjem, za svojim preobraženjem. Shvatili smo da smo daleko od sinovstva koje gledamo u Isusu. Da plodovi koje dajemo, nisu plodovi koje dobri Otac želi.

Doista, sinovi smo odbjegli, kćeri odbjegle; napustili smo kuću Očevu, prokockali vinograd i blaga, zagadili i uništili stvoreni svijet i mnogo toga nepovratno izgubili. Naša hrana je jelo bezokusno, bez slasti i arome, uvijek jednolično i banalno. Zaboravljamo tradiciju i vrijednosti, običaje i recepte za dobar i čestit život, za dobra i fina jela, za umjereni i održiv razvoj i suživot s prirodom – sve su to naši dobri očevi i majke znali i prenosili su nam no mi smo to prezreli, proglasili nazadnim i zaostalim, odbacili i zaboravili.

I ono što ulazi u naše srce i nutrinu, isto tako je bezokusno i bez dobrih vrijednosti koje bi mogle nahraniti dušu: banalne šale, lažno predstavljanje, posesivno traženje pažnje, besramne laži, svirepa želja za moću, gramzljiva briga za vlastitu dobrobit.

Daleko od Oca, sami i u samoći, prazne duše, ranjenog srca, praznog i pokvarenog želuca – shvaćamo da je bijeg od dobrog Oca bio promašaj, da je kraljevstvo koje smo sami gradili postalo pakao.

Kako bismo mogli poći u zagrljaj Očev – prije moramo doći k sebi, osvijestiti se, pokajati se i željeti promjenu. Doista, ova prispodoba na najbolji mogući način zaključuje ovaj korizmeni tjedan preobraženja – kroz kajanje i pokoru mi dolazimo k sebi, i kao da se vraćamo u kuću dobroga Oca, kao da se penjemo na visoku goru gdje nas njegovo oproštenje i milosrđe preobražuju, mijenjaju.

Radosna vijest za svakoga od nas je – da nas dobri Otac nikada ne prestaje čekati, da su njegova vrata uvijek i bezuvjetno otvorena.

On je jedini i uvijek kadar oprostiti, ozdraviti i zagrliti – zaodjenuti nas najljepšom haljinom, okititi nas uresima, nahraniti nas dobrim jelima.

Neka ova Korizma, neka ova pustinja u koju smo otišli – postane mjestom gdje dolazimo k sebi, kako bismo se mogli konačno vratiti dobrome Ocu.

Od srca želim neka nam je blagoslovljen svima ovaj dan.