SVAKODNEVNO U 7:30 Križevački vladika Milan Stipić: Progledati svjetlom vjere najveći je Božji dar čovjeku današnjice

Tekst evanđelja – Lk 18, 35-43

Kad se Isus približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Riječ Božju tumači križevački vladika Milan Stipić:

U današnjem svetom Evanđelju slušamo o susretu između Isusa i Jerihonskoga slijepca. Čovjeka koji je svoje pouzdanje i nadu za zdravljem položio u Isusa Krista. On unatoč protivljenju okoline, hrabro istupa tražeći od Krista intervenciju za njegov život. Njegov problem je bio konkretan. Želio je ozdraviti od sljepoće i vidjeti svijet oko sebe. Doista, sljepoća je težak križ i svaki čovjek koji nema vid zna kako je nositi takav križ. Probajmo samo na nekoliko minuta zatvoriti svoje oči, da ne vidimo ništa oko sebe i tek ćemo onda spoznati kako je osobama koje godinama ne vide. A oni koji su rođeni slijepi, njima je još teže jer nikada nisu u potpunosti vidjeli svijet oko sebe. Njihova stvarnost je sasvim drugačija od naše stvarnosti, jer si predstavljaju svijet oko sebe na način kako im njihova mašta projicira, a ne na način kao što mi koji vidimo možemo pojmiti.

Biti slijep je veliki i težak križ te stoga smo svi pozvani biti veoma suosjećajni i solidarni s osobama koje pate od sljepila. Stoga je ovaj slijepac ganuo Isusa jer je vidio koliko je velika njegova potreba za zemaljskim vidom, ali kolika je i njegova potreba za duhovnom spoznajom, odnosno duhovnim vidom. Isus Krist odmah intervenira vidjevši njegovu vjeru i pouzdanje, te mu daruje ono što je za njega bilo najdragocjenije, a to je vid. Ovaj slijepac slika je bilo kojeg čovjeka koji uvidjevši kako ne vidi svijet oko sebe i ne može razlučivati svijetlo od tame, traži od Boga da mu otvori oči i dadne mu pogled na stvarnost u kojoj živi. Mnogo je sljepoće kod ljudi današnjice. Svi smo mi na određeni način zaslijepljeni te ne vidimo u svakidašnjem životu razliku između svjetla i tame, odnosno između dobra i zla. Isus Krist, utjelovljena Božja Riječ, sam po svojoj prirodi je svjetlost i On je taj koji čovjeku nudi novu životnu perspektivu u kojoj ćemo moći razlikovati svjetlost od tame.

Gospod Isus Krist preko svoga Evanđelja, svoje riječi, čovjeku daje mogućnost razlučivanja između onoga što je dobro, korisno, plemenito i spasonosno i onoga što naizgled djeluje dobro, ali u svojoj biti čovjeka vodi u propast. Pogledati svjetlom vjere je najveći dar koji čovjek današnjice može od Boga dobiti. Čovjek koji na ovaj način progleda, vidjet će sasvim novu perspektivu života, izmijenjenu, ozdravljenu i poboljšanu perspektivu. Na ovaj način kad nas Krist obdari duhovnim vidom, vidimo svakog čovjeka kao bližnjeg, uviđamo ljudsku patnju i potrebe bližnjih. Postajemo osjetljivi na patnju i bol svoga bližnjega i prepoznajemo sebe i svoj život kao poseban Božji dar koji trebamo iskoristiti najplemenitije što možemo. Isus ne traži ništa kao naknadu za dar vida. On nam nudi ovaj dar posve besplatno, želi naše pouzdanje i našu vjeru u njega. I otvoreno srce koje će moći primiti sve promjene koje će doći nakon što progledamo.

Predobri Gospode, udijeli nam svoj božanski vid kako ne bi bili slijepi i hodili u tami. Udijeli nam vid da možemo spoznati svoje slabosti i svoje mane, udijeli nam vid da možemo prihvatiti svakog čovjeka kao svojega brata. Udijeli nam božanski vid da možemo prepoznati tvoju ljubav i dobrotu u cijelom svemiru koji nas okružuje. Svevideći i svemilostivi Gospode, slava tebi.

Križevački vladika Milan Stipić