SVAKODNEVNO U 7:30 Kriste, spase naš!
o. Zlatko Pletikosić. Foto: E. Tabaković
o. Zlatko Pletikosić. Foto: E. Tabaković
ČITANJA:
1 Kr 19,4-9a 11-15a
Ps 16
Lk 9,28b-36
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.
No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.” Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić:
Kraj moga rodnoga grada Sombora, preko Tromeđe vode, gdje se kanal Dunav – Tisa – Dunav ulijeva u Veliki bački kanal, upravo između ovoga zadnjega i ostatka nekad velike rijeke Mostonge na kojoj je grad nastao, podignut je možemo reći ubrzo nakon završetka Prvog svjetskog rata križ 1921. godine. Vjerujem da je odmah ili ubrzo početa gradnja i kapelice sv. Iliji, proroku jer je 1928. već završena, kako svjedoči ploča. Na ploči se osim podataka vremena i ljudi ističe činjenica da je sv. Ilija prorok. Na križu se ističe još veća stvarnost. Na njemu piše: „Gospode Isuse Kriste, Spase, spasi nas”, pri čemu je jedino ova riječ ‘Spase’ uklesana sva velikim slovima. Na trajan spomen da je Krist naš spas. Danas slušamo u evanđelju tko je Isus za njegova Oca: “Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!” Mi recimo da je za nas Brat naš, također Izabaranik naš i obećajmo Bogu Ocu, koji nam ga je kao takvog dao i daje nam ga uvijek iznova, obećajmo Njemu, Isusu Kristu, svome Spasu, obećajmo i sebi da ćemo ga slušati, kako bi doista bili i živjeli kao spasenici.
Gore spomenuti križ i kapelica podignuti su ne samo između voda, nego i između poljskih putova i njiva, polja i livada uz vode. Podignuti su da budu na sjećanje i na nadahnuće i radnicima na njivama, i putnicima koji su išli sa svojih salaša u grad, i iz grada se vraćali na svoje salaše, ali i hodočasnicima koji se dolaze odmaknuti od svoje svakodnevice i pokloniti se Kristu Spasu i Božjemu proroku Iliji, ili nastaviti put još starije kapele Majke Božje Snježne ili pak izletnicima, kojih je vjerujem bilo i u starini, a i danas ih se nađe. Također pastiru koji čuva stado ovaca. Neka i nas zagovara prorok Ilija da budemo blizu Gospodinu, u slavi kad dođe vrijeme, a najprije u borbama života koje nas vode u slavu vječnu, sa spasenicima njegovim.