SVAKODNEVNO U 7:30 Krist donosi pravi mir

ČITANJA:

Dj 14,19-28;

Ps 145,10-13b.21;

Iv 14,27-31a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ‘Odlazim i vraćam se k vama’. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu, jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Jošt Mezeg:

Krist na posljednjoj večeri želi apostole uvesti u najdublja otajstva božanske ljubavi. Današnje riječi su toliko bitne da ih Crkva ponavlja kroz 2000 godina na svakoj Svetoj Misi. Svećenik nakon molitve Očenaša upućuje Kristove riječi iz današnjeg evanđelja: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem”. Ovaj je mir povezan s izbavljenjem od svih zala i grijeha te dolaskom Kristova kraljevstva. Pogledajmo što kroz te riječi Krist progovara nama danas.

Riječ mir, shalom, u Isusovo vrijeme koristila se kao pozdrav na dolasku i odlasku, ali ona ne označava samo neke lijepe želje bližnjemu niti puku odsutnost sukoba, nego cjelokupnu ljudsku sreću i blagostanje. Također, Židovi su time podrazumijevali oslobođenje, koje će donijeti očekivani Mesija. Proroci su davno naviještali, da će on biti „kralj mironosni”, koji će nas osloboditi od svakog materijalnog i duhovnog ropstva. Ta se proroštva u potpunosti ostvaruju u Kristu. Zato te riječi u Kristovim ustima imaju posebnu težinu, i danas Gospodin meni i tebi želi poručiti da nam upravo on donosi pravi mir. U svijetu ima mnoštvo ratova i u našem društvu i obiteljima stalno čujemo, kako se pojavljuje fizičko i verbalno nasilje, a često ne znamo kako mu stati na kraj. Nasilje rađa nasilje i lanac nasilja nikad ne završava. Jedino na križu našega Gospodina završilo je svako nasilje, jer je On, nevini Jaganjac, iz ljubavi prema nama prihvatio okrutnu, nasilnu smrt. Ušao je u korijen i izvor svih nasilja, a to je zbog grijeha ranjeno ljudsko srce, i izliječio ga svojim probodenim srcem. Nakon uskrsnuća prvo upućuje riječi mira svojim apostolima: „Mir vama!” Oni su ga svi redom ostavili i raspršili se svaki na svoju stranu. Strah i nemir bio je jači od ljubavi. Ali Krist im daje im svoj mir i oproštenje govoreći „Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši”. Ovaj mir prije svega znači to, da je čovječanstvo po križu i pobjedi nad smrću ponovo pomireno s Bogom, da se može vratiti svome Ocu u kojem se jedinom može smiriti ljudsko srce.

Koliko puta ljudi kažu da ne pronalaze mira u sebi. Kako se često pretrpavamo aktivnostima i raznim sadržajima samo da bi potisnuli onaj nemir koji se pojavljuje u nama. Želimo zaboraviti činjenicu da je naš život prolazan i da će sve što radimo jednog dana nestati, da ćemo umrijeti. Život bez Boga ne može podnijeti ovu pomisao koja vodi u besmisao. Zato svijet, kako Ivan u svom evanđelju oslovljava čovječanstvo pod vlašću Zloga, u toj ljudskoj drami nudi nekakav mir, koji ipak nije pravi mir. Zato Isus kaže da on ne daje mir kao što ga daje ovaj svijet. On ne daje lažni mir, ne obećava nam raj na zemlji i odsustvo svih problema, nego kaže „u svijetu imate muku ali hrabri budite, ja sam pobijedio svijet”. Ne nudi nam otuđenja koja zarobljavaju čovjeka u vrtlogu droge, alkohola, igrica, pornografije… To čini knez ovoga svijeta, koji dolazi uništiti čovjeka, jer je lažac i ubojica od početka. A Krist nas poziva da se vratimo njemu, da u njemu pronađemo pravi mir. On ga je ostavio i daje ga preko svoje Crkve u kojoj je on živ. U Crkvi, kao živoj zajednici koja je svjedok njegovog uskrsnuća daje nam iskusiti život vječni, život u Bogu, koji počinje već sada a nikad ne prestaje.

Krist na svom odlasku obećava, da će nam pripraviti mjesto pa će se opet vratiti i uzeti nas sa sobom. Ove riječi bi kod Isusovih učenika i nas trebale pobuditi posebnu radost, jer je upravo tim riječima židovski zaručnik uzimao sebi svoju zaručnicu. Nakon zaruka rekao bi svojoj izabranici, kako ide u očevu kuću pripraviti joj mjesto, da bi je onda mogao povesti sa sobom i vjenčati se za nju. Radi se dakle o Kristovoj zaručničkoj ljubavi prema nama a ne samo o pukom obećanju da postoji zagrobni život. On kaže: „Odlazim i vraćam se”. On je otišao ali se uvijek vraća preko svoje Riječi, iskustva zajedništva i sakramenata. Kristova ljubav je već na djelu, ona u nama, kao u zaručnici koja se u iščekivanju ljubljenoga osjeća radost i mir.