SVAKODNEVNO u 7:30 Korizma je poticaj za iskren ispit savjesti spram svojih grijeha

Čitanja:

Jr 11,18-20

Ps 7,2-3.9b-12

Iv 7,40-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona – to je prokleto!«

Kaže im Nikodem – onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

Čitamo danas u prvom čitanju iz proroka Jeremije: „Tada mi ti, Gospodine, razotkri njihove spletke. A ja bijah kao janje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju paklene naume.“ (Jer 11,18) Prorok Jeremija je od Boga primio doista težak zadatak. Lijepo je i ugodno kada se narodu imaju prenijeti dobre vijesti, dok je narodu navijestiti propast, sužanjstvo i razorenje svetog grada Jeruzalema izuzetno težak i nezahvalan posao. Bez obzira što je narod tvrde šije i ne prihvaća Jeremijino proroštvo, Jeremija prihvaća sudbinu proroka kojega mrze – samo da bi spasio narod. Narod je spletkario protiv proroka i snivao pakosne namjere, ali je Jeremija iz svih teškoća izašao jer Bog bijaše s njime.

Ovaj kratki pokušaj egzegeze o Jeremiji neka nam posluži kao uvod u razmišljanje nad današnjim evanđeoskim odlomkom. On je samo nastavak diskursa među Židovima o Isusovom autoritetu i porijeklu. Isus danas ne progovara ni riječ, a svejedno je predmet žučne rasprave. Nastala je velika podvojenost u narodu između onih koji su počeli vjerovati Isusovim riječima i onih koji su ga htjeli uhvatiti. Baš kao i kod Jeremije, isto je i s Isusom kojeg su na svaki način htjeli obezvrijediti. Farizeji su se, naime, grčevito držali propisa Mojsijevog zakona, premda im je u raspravama s Isusom ponestajalo argumenata. Slijepo su se držali propisa, a nisu dodali tako potreban začin – ljubav.

Mojsijev im je Zakon služio samo kao paravan iza kojega skrivaju sebe i svoju podlost. Kako se rasprava rasplamsala, sve više do izražaja dolaze njihove opake namisli. I farizeji i pismoznanci bili su bez pogovora učeni odličnici u narodu, članovi Sanhedrina i nositelji vlasti. Čuvajući svoje privilegije, oštro su ustajali protiv neistomišljenika optužujući ih kao nepoučenu rulju.

To na poseban način dolazi do izražaja u riječima da je svjetina (nepoučen narod), ta koja ne poznaje Zakon, prokleta. Takvim stavom i ponašanjem ne mogu pridobiti naklonost naroda, niti im je to namjera jer imaju sve što žele, a iza Mojsijevog Zakona se redovito skrivaju premda taj isti Zakon ne doživljavaju iskreno kao kriterij ponašanja, nego samo kao priliku da se pred ljudima pokažu kao pravednici.

Sličan pogled imaju prema Galilejcima. Jeruzalemska vlast ne podnosi Galilejce i prezire ih. Biti Galilejac je za njih značilo biti omraženi odbačeni stranac bez trunke dostojanstva izabranog Božjeg naroda i udjela u slavnoj izraelskoj povijesti. Budući da Isusa smatraju Galilejcem, dijele isto mišljenje premda nisu, to upada u oči, posve poučeni o njegovom podrijetlu. Moguće da se i sam pisac Evanđelja pomalo narugao farizejima, navodeći kako ne znaju da je rođen u Betlehemu u lozi Davida kralja kao što je pisao prorok.

Valja nam zaključiti. Primjer farizeja neka nam posluži kao velika pouka. Ne treba se slijepo držati Zakona, jer takvo striktno obdržavanje propisa čini nas slijepima prema mnogim Božjim djelima učinjenima povrh Zakona. Ovo korizmeno vrijeme dolazi nam kao poticajna prilika za iskren ispit savjesti kako ne bi ostali slijepi i zatvoreni spram svojih grijeha ne uviđajući ih poput farizeja. Potiče nas da otvorimo oči srca da u duhu Kristove muke i žrtve na križu uvidimo svoj grijeh i priznamo ga. Kao što je sam Krist rekao farizejima: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’, pa grijeh vaš ostaje.“ (Iv 9,41)