SVAKODNEVNO U 7:30 Kome pripisujemo vlast? Kome služimo?
s. Ksenija Leko
s. Ksenija Leko
ČITANJA:
Iz 2,1-5;
Ps 122,1-9;
Mt 8,5-11
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Tá i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«
Riječ Božju tumači s. Ksenija Leko:
„Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj…“ (Mt 8, 9) Kako često ponavljamo ovu rečenicu i mislimo li ozbiljno ono što izgovaramo? Jesmo li uistinu svjesni da nismo dostojni? Ili je to postala fraza koju izgovaramo zajedno sa svim ostalim vjernicima na svetoj misi? Čovjek koji je prvi izgovorio ovu rečenicu bio je iskren i ponizan i tom svojom iskrenošću i poniznošću, a nadasve vjerom zadivio je samog Isusa. Ovaj čovjek nije ništa molio za sebe. On je bio dirnut tuđom nevoljom. Ali se osjeća nedostojnim da Isus pođe s njim. Zašto? Možda su pod njegovim krovom tragovi nekih drugih bogova.
Što god bio razlog njegove nedostojnosti, on u Isusu ipak prepoznaje Boga, možda jednog od mnoštva u koje su Rimljani vjerovali, a možda baš Jedinog koji se može nazvati tim imenom. Kako god bilo Isus je u njegovom srcu prepoznao vjeru i to takvu kakvu nije našao „ni u koga u Izraelu“. Ta vjera će zasigurno „počistiti“ sve bogove i sve ono što ovog čovjeka čini nedostojnim da Bog uđe u njegovo srce. Isus ne govori o njegovoj dostojnosti ili nedostojnosti. Nitko od nas nije dostojan Božje prisutnosti, ali vjera je ta koja kuca i otvara vrata Božjeg Srca, iz kojega se onda izlijevaju sve potrebne milosti, koje polako čiste srce čovjeka.
Dobro je osjećati se nedostojnim Božje prisutnosti. Da su farizeji, koji su pozivali Isusa u svoje kuće, osjećali tu nedostojnost, vjerojatno bi progledali i prepoznali u Isusu Boga. A ovako ostali su trajno zapamćeni po svojoj oholosti. I još nešto, ovaj nas satnik podsjeća na to tko ima potpunu vlast nad svime stvorenim. Mnogi od nas zaboravili su tko vlada ovim svijetom, zaboravili smo da je Bog Otac svemogući premda to ispovijedamo tako često i zajedno i osobno. Kome pripisujemo vlast? Kome služimo?