SVAKODNEVNO U 7:30 Koliko moj život u vjeri donosi ploda u odnosu s Bogom i bližnjima?

ČITANJA:

Post 1,20 – 2,4a;

Ps 8,4-9;

Mk 7,1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.

A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«

A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić:

Sestre i braćo!

Isus poučava svakoga čovjeka o važnosti odnosa blizine i ljubavi s Njime. Sva čudesa, ozdravljenja, čudesni znakovi nisu cilj i zato ne trebaju biti jedina čežnja ljudskoga srca. U Evanđelju vidimo da nije Isus bježao od toga, naprotiv činio je mnoga čudesa i mnoge je ozdravljao, kako bi na taj način pokazao svoju blizinu i pomogao čovjeku da lakše shvati – i tijelom i vjerom dotakne Onoga koji to čini.

Kako će se dogoditi čudo ako nema Boga kojemu je sve moguće? Kako će se dogoditi ozdravljenje, ako nema liječnika? Kako će biti kruha i bilo kojeg jela, ako nema kuhara? Kako će se ostvariti zajedništvo, prijateljstvo, brak i obitelj ako nema međusobnih odnosa? Sve na izvana može izgledati savršeno, moralno, po zakonu. Ali ako nema srca, ako nema ljubavi, ako nema osobe pisane malim i velikim slovom, onda nema niti života!

Farizeji su prozvani jer vrše zapovijed ljudsku i sve ono što su oni smislili; te na svoj sebičan i pristran način zadovoljili Zakon. Za njih je to možda i izgledalo zadovoljavajuće, čak i savršeno, ali što je to značilo u odnosu prema Bogu i u odnosu prema čovjeku. Produbljujući pitanja od maloprije možemo se pitati što znači misliti da živim po Zakonu Božjem samo onda kada nisam pogriješio ili slovo zakona prekršio. Što to znači za Boga, što to znači za čovjeka do mene, kad znamo da je Zakon Božji – ljubav. A ljubav ne može biti samo slovo, ljubav ne može biti samo na papiru. Ljubav živi i u ljubavi se živi.

Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene – kaže Isus, koji svakome pruža svoju ljubav i svakome želi biti osobno blizak. I kad molimo i kad radimo neka nam srce bude uz Boga. I kad izgovaramo riječi molitve i kad puštamo suzu niz lice neka nam srce vapi i čezne za Bogom. I kad smo radosni i kad životne teškoće pritisnu, neka nam srce u Bogu nalazi smisao i mir.

Što nam zapravo Isus želi reći? Ako ti je sa srcem sve u redu, onda će i tvoja djela biti u redu. Ako ti je srce ispunjeno ljubavlju onda će ti misli biti blažene, onda će ti riječi biti blage, onda će ti djela biti znakovi ljubavi i nade. Ništa ne može zamijeniti ljubav. Nijedna materijalna i prolazna stvar, niti jedna najljepša želja ne može biti značajnija od srca kojega se može nekome otvoriti i iz njega mu najljepše darove dati. Također budimo svjesni da niti jedna stvar, niti jedna riječ ne može zamijeniti Boga niti čovjeka koji nama očituju blizinu i pružaju ljubav te nam otvaraju nadu života u vječnosti.

„I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.“ (1Iv 4,21) Pitajmo se svakoga dana koliko moj život u vjeri donosi ploda u odnosu s Bogom i bližnjima? Život u vjeri, nadi i ljubavi nije povlastica za pojedinca nego samo put na kojemu konkretno ostvaruje svoje i spasenje bližnjih.