SVAKODNEVNO U 7:30 Kakva su tvoja nastojanja oko spasenja?

ČITANJA:

1Kr 19,9a.11-16;

Ps 27,7-9.13-14;

Mt 5,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.

Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.

Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.

Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Đavao ponajviše želi uvjeriti čovjeka da ne postoji pakao, da neće biti kažnjen zbog svojih grijeha. Pa i danas mnogi kao da ne žele govoriti o paklu, jer je to teško za ljudske uši. A poslušajmo samo Krista kako nas opominje kao dobri otac da se čuvamo grijeha jer će nas grijeh baciti u vječnu smrt gdje je plač i škrgut zuba. Pa ako je sam Bog govorio o paklu otkud meni pravo da šutim o tome.

Krist je početak i svršetak našega života. Vjerovao ja u Boga ili ne, odbijao ga ja ili ne, Bog je naša sudbina. Ovaj ljudski život je prekratak i preozbiljan da bi se potrošio na bilo što drugo osim da tražimo kako ugoditi našem Bogu, kako se sprijateljiti s Njime da nas na času naše smrti dočeka kao Milosrdni otac. Moramo živjet na način da se na kraju svoga života nećemo pokajati zbog načina našega života. Nije važno koliko je težak put samo dok me vodi prema cilju, a to je vječni život. Ako uživam u svim blagodatima zemaljskim što će mi to koristiti kada kada kucne čas moje smrti.

Otrijeznimo se i počnimo se boriti za naše spasenje. Pogledajmo sv. Petra apostola; da spasi dušu svoju morao je umrijeti raspet na križu, a sv. Pavao da posvjedoči ljubav prema Kristu morao je izgubiti svoju glavu. Sv. Antun pustinjak je proveo toliko godina u strogom isposništvu ne bili umakao vječnoj smrti. Sv. Franjo Asiški ostavio je sve svoje bogatstvo, gladan i bez krova nad glavom, samo da se očistit od svojih strasti. Sv. Majka Terezija je cijeli život provela u dalekoj zemlji, u nesigurnosti, izmorena, i osuđivana samo da mogne ući u kraljevstvo nebesko. Pogledajmo kako su sveci, koji su bili daleko bolji od nas, činili žrtve, ne bili spasili dušu svoju. A što ja činim? Zar me nije stid i sram koliko malo se trudim oko svoga spasenje, kako se s mukom odričem i najmanje stvari i žalostim se zbog najmanje kušnje, a želim baštiniti istu nagradu vječnog života kao i sveti mučenici, apostoli i isposnici.

Bog ne smije zauzimati drugo ili treće mjesto u mome životu. Isus Krist mora biti moj život. On mora biti razlog zašto dišem, zašto moje srce kuca, zašto podnosim sve muke i i svu žegu ovog zemaljskog života. Tek kada duboko uronim u našu svetu vjeru, tek onda ona daje ploda i sve se mijenja. Postajem sretan u moru patnje, jer znam da je Krist tu, da me čuva da ne potonem. Otvorimo svoje oči i gledajmo u visine, jer samo za trenutak ili dva, život prolazi i mi ćemo stati pred našega Gospodina – hoće li mi biti prijatelj ili strogi sudac ovisi ponajviše o meni.

Blaženi oni koji se muče na ovome svijetu i žrtvuju sve što mogu kako bi ugodili svome Bogu. U onaj čas sam Bog će ustati da ih počasti pred cijelim Nebom.