SVAKODNEVNO U 7:30 Kakva naša molitva treba biti?

ČITANJA:

Est 4,17k-m.r-t;

Ps 138,1-3.7c-8;

Mt 7,7-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.

Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!

Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Kuzmić, upravitelj župe Sunja:

Ovaj korizmeni tjedan kao da nam naglašava važan stup korizme, korak na koji smo se vjerojatno mnogi odlučili – potiče nas na molitvu. Često krenemo u korizmu s pojačanom molitvom, no čitanja nam ne naglašavaju količinu ili duljinu molitve nego nam govore o tome kakva ona treba biti. Isusu ju provlači kroz tri stupa – iskati, tražiti i kucati. Iskanje ili prošnja označava čin u kojem tražim ono što mi je potrebno da živim, svedeno na najniže potrebe da se održim na životu, nešto kao prošenje. Ako sami pred sebe stavimo molitvu s pitanjem što mi je potrebno da baštinimo život vječni onda dođemo do činjenice da to nisu neke izrazito velike stvari nego ono osnovno što mi je potrebno da donesem Božju ljubav do drugoga. Najprije volja za takvim življenjem i otvorenost pomoći drugome. Takva molitva dovodi nas do drugog stupa a to je traženje gdje se traži naša aktivnost. Molitva koja ne rezultira aktivnim životom i promjenom u mom životu nije plodna molitva. Ona nas mora izgrađivati i približiti slici Isusa Krista – traženje mjesta, situacije u kojoj ćemo se ostvariti kao kršćani, gledanje i prepoznavanje takvih situacija u svakodnevnom životu. Biti svjestan u sitnicama da svjedočim svoju vjeru i pokazujem kakav je moj odnos s Bogom. On se očituje u životu prema bližnjemu. Kako možemo ljubiti Boga kojeg ne vidimo a ne ljubiti brata kojeg vidimo – kako nam piše apostol Ivan u svojoj poslanici.

Molitva rezultira pronalaskom mjesta gdje će ona biti djelatna, mjesta gdje će se ostvariti. Kucanje označava ustrajnost, ali ovaj put ne prema ljudima nego prema Bogu. Ustrajati u molitvi, čuvati njeno vrijeme. Najprije ju moramo prepoznati kao susret s Bogom, ne trenutak u kojem dolazim pred aparat koji ispunja moje želje, nego susret s Bogom, susret s Ocem. Biti ustrajan u tome omogućava nam da provodimo vrijeme u shvaćanju Božjeg pogleda na mene. Možemo primijetiti da molitvom ne mijenjamo Boga, nego se iz tog susreta mi vraćamo promijenjeni. Dok razmatramo kakav je Bog, kakva je njegova veličina upoznajemo sebe. Ne kao stvorenje koje je grešno i bezvrijedno nego kao ljubljeno dijete Božje.

Kroz molitvu upoznajemo Boga i prepoznajemo Njegov pogled na nama, prepoznajemo svoju svrhu, svoju veličinu, svoju moć kojom nam daje mogućnost ostvarenja poziva svetosti u životu. Situacija koju Isus dalje opisuje označava molitvu sina pred ocem. Ono što sin traži nije nešto bespotrebno nego važno za život – kruh i riba. Trebamo znati što moliti od Oca, što nam je potrebno za život vječni. To prepoznavanje Isus nam pokušava darovati u zlatnom pravilu – učinite drugome što želite da drugi vama čini. Život vječni nije nešto što dolazi naknadno nego nešto što možemo imati ovdje. On se očituje u ljubavi prema bližnjemu. Tako molitva postaje susret s Bogom u kojem razgovaramo o tome kako ja mogu drugog ljubiti te što mi je potrebno da živim život bezuvjetne ljubavi.