SVAKODNEVNO U 7:30 Kako primjenjujemo savjete koje nam Isus daje?

ČITANJA:

Pnz 34,1-12;

Ps 66,1-3a.5.8.16-17;

Mt 18,15-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.«

»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu«.

Riječ Božju tumači mons. Leonard Markač:

Saslušavši današnje Evanđelje i savjete koje nam daje Isus, moramo priznati da smo ih dobrano izopačili. Isus uči da brata koji pogriješi trebamo opomenuti, ali nasamo. Ne posluša li nas učinimo to isto pred jednim ili dvojicom svjedoka. Ostane li i dalje u svojoj zabludi ili grijehu tada moramo to iznijeti pred Crkvu. Tako nas uči Isus kojemu nije do osramoćenja već do spasenja brata. Svjedočimo danas naopakom postupanju pri izricanju opomene našem bratu. Jasno da sam taj brat i ja i ti i svatko od nas. Mnogi mediji, a nažalost i mi svojim ogovaranjem nanosimo neprocjenljivu bol jedni drugima. Pri tome nam nije na srcu dobro našeg brata, već da mu naštetimo, da ga osramotimo. Svakog dana zgražamo se nad interesnim lažima i neistinama što ih donose mediji ili pak ljudi jedni drugima. Pod nekakvom floskulom slobode tiska i javnog izražavanja, ranjavamo čovjeka i rušimo njegovo dostojanstvo. Mnogi mediji čak ne dozvoljavaju da se čuje i druga strana ili da se laž demantira.

Isus u Evanđelju govori o nužnosti opomene. Opomena mora biti takva da ne nanosi bol onomu koga se opominje. Svima nama već sama opomena teško pada na srce. Ona je, kao i ukor, ljudima redovito neugodna. Neugodna je i onomu koji opominje. To nam može posvjedočiti i Sveto pismo i crkvena povijest. Prorok Natan usudio se kralju Davidu ukazati na preljub stavivši na kocku svoj život. Ivan krstitelj je spočitnuo preljub kralju Herodu i to ga je stajalo glave. Sveti Ambrozije ukorio je cara Teodozija zbog prevelike okrutnosti prigodom neke pobune. Možemo tu spomenuti i velikog čovjeka Tomu Mora, kao i mnoge druge

Naš Blaženik, kardinal Stepinac mirne je savjesti opominjao crkvene ljude, a svojim progoniteljima i mrziteljima dragog Boga jasno je rekao da je za istinu kadar patiti pa ako zatreba i umrijeti.

Ukor i opomena su potrebni. Pojedinac u društvu kao i u crkvenoj zajednici, može pogriješiti. Da bi se zaštitio život potrebna su pravila kojih se svi moraju pridržavati. Ako ćemo se držati Isusovih pravila bit ćemo najsretniji. Isusovo je pravilo ili zakon, zakon ljubavi. Iz te ljubavi, koja povezuje sve vjernike, proizlazi i odgovornost jednih za druge. Dužni smo voditi brigu za našu braću. Trebamo suosjećati s njima. Trebamo se radovati s uspjesima onih kraj nas, a plakati s tužnima i zaplakanima. Naš pak pristup subraći ljudima mora biti isti onakav kakav je bio pristup Isusov, a njegov je pristup bio sa srcem. Poziv koji nam danas upućuje Isus, shvatimo kao svetu dužnost brinuti se za zalutale, da im savjetom, a posebno molitvom pomognemo da se obrate i pomire s Crkvom i s Bogom. Amen.