SVAKODNEVNO U 7:30 Kako biti dobar kršćanin?

ČITANJA:

1 Tim 1,15-17;

Ps 113,1-5a.6-7;

Lk 6,43-49

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom, niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.« »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

»Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.

A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.«

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

Često pitanje u našoj crkvenoj javnosti je pitanje dobrih i loših, „malih“ i „velikih“ vjernika. Činjenica je da smo, i trideset godina nakon što je katolička vjera postala „dopuštena religija“ (religio licita) u našemu društvu, opterećeni prosuđivanjem vjerske prakse pojedinih ljudi u našoj okolini, te prema njihovu izvanjskom ponašanju ocjenjujemo pripadnost Crkvi, pa čak i ono što ne bismo smjeli – njihovu vjeru. Time smo zapravo među onima kojima Isus govori da su kao izbijeljeni grobovi (Mt 23,27).

U svojemu govoru učenicima (Lk 6,20), koji se nastavlja na Blaženstva, poticaj na ljubav prema neprijateljima i opasnost licemjerja, Isus govori učenicima riječi današnjega evanđelja. Središte Isusovih riječi su ove: „Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite što vam zapovijedam?“ (Lk 6, 46). Svoje učenike Isus opominje da se paze da ne upadnu u napast licemjernosti. Jer govoriti Isusu da je „Gospodin“ – naslov koji je u bibliji sinonim za Jahvu – a ne čuti i vršiti njegove riječi, znači biti licemjeran kršćanin. Ove Isusove riječi aktualne su u Crkvi danas, ujedno i opomena nama vjernicima. Možemo li biti dobri kršćani i vjernici samo po tome da govorimo „Gospodine, Gospodine Isuse“, a ne izvršavamo njegovu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15,12)? Dobar plod na dobrome stablu je ljubav – plod koji bi trebali donijeti pravi kršćani i plod koji će postati slatkoća drugima. Srce ispunjeno ljubavlju postaje dobro blago dobroga čovjeka. Vršiti Isusove riječi vrijednije je od ulagivanja i tepanja „Gospodine, Gospodine“. I to je temelj ispunjenoga života koji ne mogu odnijeti bujice vremena.

Vanjština i vjerska praksa, slatkorječivost i broj pobožnosti, društvena zauzetost ovjekovječena u medijima, borbena molitva protiv zamišljenih „neprijatelja“, velika donacija potrebnima, prijateljevanje sa svećenicima i biskupima, i tome slično, danas više nisu mjerilo veličine nečije vjere, nego iskaz njezine malenosti i manjkavosti. Takvima Isus govori: Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite što vam zapovijedam?“ Mjerilo vjere – ako je to uopće dopušteno mjeriti – je ljubav koja postaje gromoglasni navještaj, dobar plod, dobro blago srca i dobar temelj života – istinsko svjedočanstvo evanđelja u redovitosti života. Reći Isusu „Gospodine, Gospodaru svijeta i moga života“ iskreno mogu samo oni koji su čuli Isusovu riječ i iskusili njegovu ljubav, te tu ljubav daruju bližnjemu i Bogu kao uzdarje.