SVAKODNEVNO U 7:30 Kako biti budan? Kako živimo i čiji život živimo?

ČITANJA:

1Sol 3,7-13

Ps 90,3-4.12-14.17

Mt 24,42-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

»Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi što ga gospodar kada dođe nađe da tako radi? Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«

»No, rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Crkva nam danas na srce stavlja razmišljanje kako biti budan. U skladu s tim razmišljanjem, možemo se preispitati kako život živimo i čiji život živimo? Koji su naši prioriteti? Koji je moj identitet kojim idem kroz život? Nauči nas dane naše brojati, kaže Mojsijev psalam. Zapravo bi to bio svojevrstan odgovor, ali i molitva našem nebeskom Ocu kako proživjeti ovaj hodočasnički život. To je vječno pitanje – o prolaznosti vremena i smislu života u kojem se suprotstavljaju motivi ljudske konačnosti i Božje vječnosti. Vrijeme u Boga nije kao i kod nas. Bog je vječan, a mi smo ograničeni.

Mojsijev psalam nastavlja da steknemo mudro srce. Steći mudro srce znači imati svjetlo i nadu koje će nas nositi u svim danima našeg života. Svjesni smo kako u životu postoje dobri i loši dani. Oni loši za kršćanina ne smiju predstavljati kraj ili točku. Radije ih valja promatrati kao priliku za naš rast. Imati mudro srce znači kako na ovome svijetu nećemo živjeti vječno. Kaže Martin Heiddegger kako smo od svoga rođenja svakim danom sve bliži smrti. Biti mudar znači prihvatiti svoju smrtnost i postati svjestan da nemamo svo vrijeme ovoga svijeta. Osobito kada je obraćenje u pitanju. Jedino vječno je naša budućnost, a nju određujemo sada. Ne od sutra ili nekog određenog trenutka, već ovdje i sada. To je jedina dimenzija u kojoj jesmo. Biti mudar znači i biti budan. Postavlja se pitanje kako onda živjeti svoj „ovdje i sada“? Kada su pitali sv. Alozija Gonzagu kao sjemeništarca dok se igrao što bi učinio kada bi znao da mu je to posljednji dan, on je uzvratio: nastavio bih se igrati. Dan ni čas neće biti najavljeni, nećemo imati vrijeme za pripremu i čišćenje prije smrtnog časa. Valja zato uvijek biti spreman, čista srca i duše, kako nas Gospodar ne bi zatekao nespremne.

Biti budan i bdjeti znači svaki dan iznova odlučiti se za Isusa i njegovo Kraljevstvo, tražiti Ga u običnim stvarima, u našim međusobnim odnosima, na radnom mjestu, u svom slobodnom vremenu. Nitko ne zna koliko mu je još dana ostalo. Svatko sebe može preispitati i prepoznati što sve treba promijeniti na sebi. Možemo krenuti od početka: ne koliko, nego kako smo proveli vrijeme s Gospodinom? Jesmo li ga prepoznavali u ljudima s kojima dijelimo ovaj život? Jesmo li se potrudili pronaći Boga ovdje na zemlji? Donijeti ga drugima? Jer On nije dalek, već Bog koji je tu, Bog koji je s nama.